Nezavisni stav

"Banjalučanke" nisu samo dobre, već najbolje

Milan Rakulj
Milan Rakulj

"E, reci mi, molim te, da li je u Banjaluci i dalje odnos žena i muškaraca sedam naprema jedan", pitao me jedan stariji gospodin prije koju godinu u Beogradu.

"Ja sam tamo služio vojsku još prije rata i dobre su Banjalučanke", bio je uporan.

Demografija kaže, odgovorio sam mu, da "jedna zapeta jedna" žena u Banjaluci ide na jednog muškarca, pa se mi muški često pitamo gdje je ta naša "jedna zapeta jedna". Nasmijao se i prešli smo na drugu temu. Ipak, po ko zna koji put ostao sam zapitan kako se rodila ta banjalučka urbana legenda "sedam naprema jedan".

Da li zbog toga što sa prvim proljećnim suncem Gospodskom defiluju oskudno odjevene banjalučke ljepotice dok im jače polovine sjede po kafanama, da li zato što je nekada u gradu bilo mnogo kasarni pa su vojnici Jugoslovenske narodne armije tazbinu pronalazili baš u Banjaluci, za mene je vječno ostalo misterija...

Međutim, ako i ne znam kako je nastao pomenuti mit, ovih dana saznao sam kako se održao do današnjeg dana.

Ljudi moji, dirigent i kompozitor Mladen Matović sa Ženskim kamernim horom "Banjalučanke" luta svijetom i osvaja zlatne medalje na najprestižnijim horskim takmičenjima. On jedan, a njih dvadeset dvije na sceni. Ovaj put vratili su se iz grada Cvane u Južnoafričkoj Republici, gdje su na Svjetskoj horskoj olimpijadi osvojili zlatnu medalju u kategoriji tradicionalne muzike a capella.

Da, radi se o najvišem rangu takmičenja u horskoj muzici, a glasovi "Banjalučanki" bili su zlatni i na olimpijadama u Rigi i Sočiju.

One su zasjale zlatnim sjajem i na međunarodnim horskim takmičenjima u Lincu, Amsterdamu, Veneciji, La Valeti, Budimpešti, Barseloni, Kalemati i sa svakom generacijom sve su bolje i bolje... U proteklih desetak godina prošlo je više desetina, možda i preko stotinu zlatnih glasova naših sugrađanki kroz Ženski kamerni hor "Banjalučanke", a njihov uspjeh, sigurni smo, u decenijama ispred nas ostaće nedostižan za horske ansamble s ovih područja.

Gdje li je sad onaj bivši desetar ili mlađi vodnik iz Beograda da mu odgovorim na pitanje ne pozivajući se na demografiju. U Banjaluci nije više "sedam naprema jedan", nego "dvadeset dva naprema jedan", a "Banjalučanke" nisu samo dobre, one su, čovječe, najbolje na svijetu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije