Prije samo nekoliko decenija skoro da i nije bilo djece koja su znala šta je pedijatar, fizijatar, ortoped, psiholog, šta je alergija, pa čak ni zubar.
Umjesto toga bezbrižno su trčkarala za improvizovanom loptom na kiši i vjetru, polubosa i polugola te smišljala razne igrarije.
Elem, trčali bi možda oni i danas, ali zašto bi se zamarali kada im je lakše sjesti za računar i loptu šutirati pomoću tastature i miša.
Ako se spremaju za školski izlet u prirodi, roditelji su im već nešto spakovali u ranac, a kako bi im brže prošao put, zabaviće se uz pametne telefone, dok su im udobnu obuću "unaprijedili" još udobniji ortopedski umeci.
Nisu ni djeca sama kriva zbog takvog načina života, ima tu i dosta abnormalne brige roditelja koji ih drže pod staklenim zvonom, štiteći ih tako od povreda, prljavštine, polena, životinja, lomova, virusa, bakterija i ko zna čega drugog.
U nedostatku kretanja i pravilnog razvijanja mišića, zbog nezdrave hrane i oslabljenog imuniteta, kod djece i tinejdžera dvije-tri godine unazad pojavila se prava ekspanzija deformacije stopala, krive kičme, karijesa, te alergija na sve i svašta.
Nakon redovnih sistematskih kontrola, doktori su imali pune ruke posla, zbog čega su takve kontrole postale obavezne u školi, kako bi mladi na vrijeme bili upućeni na preventivne terapije.
To se na kraju pokazalo jako efikasno jer je u samo četiri godine duplo smanjen broj djece sa deformitetima.
Da budemo iskreni, daleko od toga da je problem riješen, ali u svakom slučaju bolje je spriječiti nego liječiti.
Zato, dragi roditelji, pustite djecu da se prljaju, padaju, šmrcaju, trče bosa po mokroj travi, sjede na 'ladnom betonu - jer ko zna zašto je to dobro.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.