Svako ko je nekada, makar izdaleka, promatrao kako izgleda radni dan jednog izabranog zvaničnika ili državnog službenika mogao se uvjeriti samo u jedno.
U državi sa 550.000 nezaposlenih, u kojoj je borba za suštu egzistenciju postala učestala dnevna rutina većine življa, ne postoji bolje i prestižnije radno mjesto. Imati posao u državnim institucijama je naprosto kao dobitak na lutriji! Možeš da nešto i radiš, a vala možeš i da ništa ne radiš, ali si rigidnim zakonima države zaštićen od moguće suspenzije ili kresanja plaće poput najrjeđih egzotičnih životinja u parkovima prirode.
Suvišno je, stoga, trošiti riječi na nešto odveć poznato, nešto što nikakav kritički novinski tekst ili osvrt ne može promijeniti.
Da bi cijela stvar bila apsurdnija, poslovanje ljudi u ovim institucijama, i samih institucija, prolazi redovnu godišnju provjeru Ureda za reviziju bh. institucija, koji svoje kritike, preporuke i upozorenja, nažalost, može da objesi mačku o rep. I u 2013. ništa se suštinski nije promijenilo. U institucijama BiH nastavljeno je rasipništvo, ponovo se "lovilo u mutnom" i bilo je lopovluka. Prevedenim pristojnim rječnikom revizije, u ovim je institucijama sigurno bilo određenih kriminalnih radnji i sada bi pravna država trebalo da reagira.
No, kako očekivati da se na dokaze o korupciji pokrenu oni koji predstavljaju dio takvog sistema? Pa zaboga, nisu ludi da sijeku granu na kojoj sjede!
I ovdje dolazimo do suštine problema. Pitamo li se zašto smo toliko daleko od Evrope i zašto u dogledno vrijeme ne možemo očekivati da nas ravnopravno tretiraju u EU, dio suštinskog odgovora leži u ovome. Briselu na pamet ne pada da ima posla sa društvom u kojem vladajući sistem predstavlja svrhu samom sebi. I dok čak i "donji sloj" tog sistema (službenici, namještenici i uposlenici) harči naše pare i uživa u blagodetima vlastitih lagodnih pozicija, mi svi skupa odvajamo od svoje muke za njihov nadrealni svijet luksuza.
Doista, dokle više tako?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.