Uči, dijete, završi fakultet, jer papir nikada nije propao, rečenica je kojom roditelji svoje potomke ubjeđuju da zagriju stolicu i diplomiraju.
Kod nas i dalje vlada uvjerenje da poslodavci širom otvaraju vrata akademskim građanima. Da je pravde, tako bi i bilo. Ali, stanje na terenu potpuno je drugačije.
Statistika je neumoljiva. Čak 41.000 visokoobrazovanih osoba u BiH, uključujući i magistre i doktore nauka, danas je na birou.
Samo četiri godine ranije, radno mjesto nije imalo 20.000 lica sa visokom školskom spremom. Brojka je, dakle, udvostručena u rekordno kratkom roku. Armija ljudi sa završenim fakultetom pokušava da se zaposli.
Osim toga, kako se stvari razvijaju, svako selo imaće svoj (privatni) univerzitet. Osnivači takvih ustanova znaju šta rade, tako da srednjoškolcima nude upis na one oblasti za koje sada nedostaje radnika.
Pritom im nude popuste na sve i svašta - samo što nisu počeli da daju povlastice studentima koji su tokom djetinjstva zadobili modrice u padu sa bicikla.
I kako je počelo, BiH bi mogla uskoro, pazite paradoksa, postati država u kojoj ne postoje deficitarna zanimanja.
Kad-tad, a po mogućnosti što prije, ministarstva prosvjete moraće početi da preispituju svoje odluke o upisnoj politici. Hitno treba provjeriti i na kojim fakultetima je lakše položiti ispit nego pasti.
Nastave li se ovim tempom proizvoditi diplomci za koje nema posla, a koji su pritom i upitnog znanja, ništa nismo napravili.
Da se razumijemo, visokoobrazovana radna snaga nam treba, ali na radnim mjestima, a nikako na biroima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.