Nezavisni stav

Dobro jutro, gospodine Franak

Petak, 16. januara, osvanuo je okupan suncem. Probudila me je dječja graja iz sobe, što mi je navuklo osmijeh od uva do uva. Biće ovo baš lijep dan. I bio bi, da mi ispred očiju nije bljesnula slika CHF, švajcarski franak.

Naš vjerni drug i stalni član još od 2006. godine. Sada je, izgleda, ušao u pubertet, jer je preko noći podivljao, a bio je tako mirno dijete. Posebno te prve dvije godine.

Onda je ušao u neku fazu kada su mu, valjda, podivljali hormoni pa je ludovao i ludovao, a i mi s njim. Posljednje tri, četiri godine malo se smirio, a onda opet Jovo nanovo. Sada opet skače do neba i mamu i tatu izluđuje.

Kada sam ga prvi put primio u našu kuću, toliko je bio miran i umiljat da mi nije bilo žao ni hipotekarni kredit da podignem, ali nisam znao da sam u kuću primio crnog vraga. On će sada opet da divlja, a mi ćemo umjesto jutarnjom kafom dan počinjati kontrolom kursne liste. Brza kalkulacija i sjetno razmišljanje kako će nam biti lijepo 2026. kada padne zadnja rata i kada ovo zlo vidi naša vrata.

Osam godina ga redovno pazimo i mazimo, a on grize ruku koja ga hrani. Zahtjevan je, jer osam godina je prošlo, toliko je uloženo u njega, a mi smo i dalje na početku, nismo se makli ni pedlja. Ali nemamo kuda, naše dijete, naša muka.

Žao mi je samo što ono drugo dvoje djece moraju da trpe njegove promjene ponašanja, ali nemamo kud. Neke komšije me razumiju, a neke, koje ne, kažu: "Sam si izabrao, ko ti je kriv". I realno, nije mi niko kriv.

Ma sad će tih 11, 12 godina da proleti začas, franak će tada biti već punoljetan i neću više imati obavezu da ga hranim, neka ide u svijet neka traži sebi krov nad glavom, jer, nadam se, u moju kuću više neće ući.

Eh, da se bar neko sjetio te 2006. da zatvori državne granice pa da nas sve mimoiđe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije