Nezavisni stav

Dobrovoljačka

Uroš Vukić
Uroš Vukić

Sramota! Vrijeđati porodice poginulih, psovati ono najsvetije, kleti majke, očeve, braću i sestre nedužno ubijenih vojnika u Dobrovoljačkoj vrhunac je ljudske gluposti i nerazumijevanja tuđe muke.

Mirna i dostojanstvena kolona ljudi koji su došli da polože cvijeće i upale svijeće na najbrutalniji način je izvrijeđana samo zato što želi da se nevino stradale žrtve ne zaborave. Svaka čast svima onima koji su na psovke odgovorili ćutnjom, uzdignute glave nastavili dalje i obećali da će opet doći.

Gledati i slušati one koji su bili u pelenama kada su počela ratna razaranja kako psuju, kunu, vrijeđaju i ismijavaju bilo je mučno, neprijatno, neshvatljivo i pomalo gadljivo.

Siguran sam da nijedna majka i otac u Sarajevu nisu imali ništa protiv okupljanja u Dobrovoljačkoj ulici, kao što niti jedna majka i otac u Banjaluci nemaju ništa protiv obilježavanja Srebrenice.

Žrtva je žrtva bez obzira na naciju i vjeru, a kome to ni nakon dvadeset godina od zločina nije jasno treba da se liječi ili otvoreno deklariše kao neko ko mrzi i kao neko na koga društvo i civilizovana zajednica ne mogu računati.

Svakom objektivnom posmatraču jasno je da se u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu desio zločin, da su nedužno ubijeni nenaoružani pripadnici JNA i da su pravosuđe u BiH i svjetska pravda oružje u rukama moćnika.

Izdvojeno
Najčitanije