Naprosto je zadivljujuće, pomalo intrigantno, a nadasve nevjerovatno kako ova država do danas nije bankrotirala.
Ovo nam se pitanje svako malo vrzma u mislima, naročito kada pokušavamo sračunati koliko desetina miliona javnog novca godišnje pojede 22.000 državnih službenika, 13 parlamenata i vlada, na stotine ministarstava, više stotina ministara i nekoliko hiljada pomoćnika i šefova raznih profila.
Proteklih godina ovo naše domaće, bosanskohercegovačko vime, toliko je izdojeno da još nije presahlo samo i isključivo zahvaljujući kreditnim zaduženjima do guše. Ne njihove, već naše i naših potomaka. I tako se mi godinama sekiramo, a njima nikad dosta. Umreženi privatnim, međustranačkim poznanstvima i zajedničkim interesima, jedni drugima čuvaju leđa i šire vlastite poslovno-privatne hobotnice u institucijama BiH.
Za sve to vrijeme korupcija u zemlji cvjeta i nikome na pamet ne pada, osim nadasve iritirajućih deklarativnih zalaganja, da se njome suštinski obračuna, pa nam makar skine to zlo s grbače. Iako su glomazna administracija plus izrazita korupcija siguran put ka bankrotu, ova naša nesretna BiH se, eto, još održava na aparatima MMF-a i sličnih svjetskih finansijskih trustova.
U međuvremenu su nas stranci naučili i demokratskim vrijednostima javnih nabavki, koje, ko biva, treba da osiguraju transparentnost i zakonitost. No, nisu znali ili htjeli da znaju s kim imaju posla, pa su tako ovi naši iznjedrili zakon u sistemu javnih nabavki koji omogućava teško dokazive muljaže i lov u mutnom kroz "ugrađivanje" u cijene.
Posljednji nelogični primjer bacanja državnih 120.000 KM (naših para) u bunar priredila nam je Uprava "Elektroprenosa BiH", iznimno profitabilne javne kompanije, koja će tom cifrom, putem javne nabavke, počastiti nezavisnu revizorsku kuću da im "provjeri" poslovanje. Treba li naglašavati da je na ovaj način izbjegnuta besplatna, državna revizija?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.