Prije šest-sedam godina u Banjaluci je izgrađen prvi kružni tok, onaj prema naselju Lauš, a danas mu premještaju pješačke prelaze jer je utvrđeno da je zbog dosadašnjih usporen saobraćaj za automobile.
Odlična prilika da se ponovo potroše pare jer su svoj dio posla otaljali oni koji ga masno naplaćuju i koji su se školovali da ne prave ovakve greške - neoprostive.
Uslijedila je gradnja još nekoliko sličnih saobraćajnih rješenja, uključujući i kružni tok prema Petrićevcu, koji je gorući problem gužvi otklonio, a donio niz novih: onemogućio je kretanje biciklista, osoba s invaliditetom, kolica za bebe...
Sa razlogom su ogorčeni mještani Petrićevca jer ako se kojim slučajem odluče biciklom otići do lokalne pijace, kad dođu do kružnog toka svoje dotadašnje prevozno sredstvo moraju nositi na sopstvenim leđima - kroz podzemni prolaz koji, osim stepenica, nema nikakvu stazu.
Dok se u razvijenim evropskim državama na sve raspoložive načine pokušavaju podržavati ekološki prihvatljivi vidovi saobraćaja, kod nas se biciklistima postavljaju rampe.
Propust koji je napravljen u slučaju kružnog toka prema Petrićevcu ne zaslužuje samo osudu, već i istragu. Građani, čijim je novcem izgrađen, imaju pravo da znaju da li je neko kriv što je napravljena ovakva, kardinalna greška. Ako drugačije rješenje nije postojalo, u šta sumnjam, to neko mora da nam pojasni, argumentovano.
A, ukoliko je ipak postojao način da se, pri izgradnji tog kružnog toka, riješi i prelazak biciklista, lica s invaliditetom i svih ostalih koji sada moraju birati alternativne pravce, pravedno bi bilo da se greška ispravi - o trošku onog ko ju je načinio.
Ali, ne vjerujem da će se to dogoditi. Kod nas se sve radi po principu "drži vodu dok majstori odu". Kad se ispostavi da je voda počela da nadire sa svih strana, oni koji su krivi ili njome peru ruke, ili se, što je najčešći slučaj - sakriju u mišju rupu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.