Prije više od pet godina Banjaluka je bila jedan od prvih gradova u Bosni i Hercegovini koji su dobili evropski standardizovane autobuse u pogledu prilagođenosti osobama sa invaliditetom, ipak do danas među putnicima nećete sresti, na primjer, i korisnika invalidskih kolica.
Prijateljica koja već godinama radi na našem buđenju evropske svijesti/iz nesvijesti, pričala mi je svojevremeno na tu temu kako formalno evropski prilagođeni vozači ili autoprevoznici do danas nisu naučili pravilno zaustaviti vozilo, otvoriti rampicu i primiti putnika, već svoj posao znaju spustiti i na primitivni nivo familijarnosti, pa pozvati ostale putnike "da unesu čovjeka". Nažalost, moram (joj) priznati, da je to bila i jedna od mojih prvih asocijacija na nedavnu najavu Predsjedništva BiH da će naša zemlja krajem ove, odnosno početkom naredne godine aplicirati za članstvo u EU, kako bi postala kandidat u 2017. godini.
Sasvim jasno, to je dobra i pozitivna informacija. Ipak, ukoliko nije imala isključivo političku svrhu i realna je, odnosno ostvariva, plašim se da bi nas i od te kandidature do punopravnog članstva mogle dijeliti decenije.
Aplikacija, kao i kandidatura, važan su formalni čin, ali za izgradnju razvijenijeg pojedinca, a zatim i zajednice, potreban je viši stepen znanja i svijesti.
U svakodnevnoj komunikaciji stičem utisak da se u nedostatku informacija na mnoge teme izgrađene predrasude učvršćuju i olako daju ocjene koje su u domenu apsurda, pa je tako i kod pitanja evropskih integracija BiH.
To, sasvim jasno, pogoduje onima koji godinama rade na vakuumu svijesti, homogenizaciji društva, koristeći s druge strane enormna sredstva evropskih fondova, koja nerijetko (marketinški) licemjerno zlo/upotrijebe i za svoju postojanost u ideji autokratije. U tome je moguće pronaći i odgovor na pitanje višegodišnjeg "izostanka političke volje", što je takođe jedna od karakternih crta našeg dosadašnjeg razvoja.
Za razumijevanje evropskog, potreban je i realniji uvid u domaće potencijale, mogućnosti, ali i te kako i u rezultate ostvarene u dosadašnjoj "samostalnosti". Izostanak tog primarnog nivoa integracije autoprevoznike će i dalje ostaviti u neznanju kako se koristi evropski standardizovano vozilo, osobu sa invaliditetom bez prava na vožnju gradskim saobraćajem, najavu Predsjedništva BiH u domenu politički svrsishodnog obećanja, a bh. društvo još duže u frustraciji zloupotreba, ličnih koristi, korupcije, ograničenog kretanja...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.