Najviši zvaničnici EU u nekoliko su navrata u proteklih nekoliko sedmica nagovijestili da ne može biti daljeg proširenja EU bez njenog unutrašnjeg reformisanja i povećanja kapaciteta za prijem novih članica.
Slična formulacija napisana je prilikom usvajanja Strategije EU za zapadni Balkan u februaru ove godine. S tim u vezi, izjava francuskog predsjednika Emanuela Makrona da ne može zagovarati nastavak proširenja dok se EU ne reformiše sasvim je opravdana i logična.
Izazov je jedino u načinu na koji se to saopštava građanima zemalja zapadnog Balkana, koji nadu u bolju budućnost vide jedino kroz evropsku perspektivu. EU mora poslati konsistentnu poruku: nećemo zaustaviti proširenje i pomoći ćemo vam na tom putu, ali prvo moramo raditi na unutrašnjoj konsolidaciji. Istovremeno - i ovo je ključno - EU mora mnogo konkretnije i energičnije pomoći našem regionu u sprovođenju sistemskih reformi.
Kada pogledamo prošla proširenja, EU se nije najbolje snalazila. Često su prevagnuli politički razlozi, a ne uspješnost reformi. Primjer Hrvatske jasno pokazuje da se ta zemlja nije u potpunosti reformisala, a da su pretpristupni pregovori nerijetko vođeni pro forme, bez suštinske, dubinske i sistemske implementacije evropskih normi i širih vrijednosti.
Evropa se mora bolje integrisati unutar sebe. Mora odlučiti želi li biti "puna" federacija sa širokim briselskim ovlaštenjima, ili Briselu želi smanjiti nadležnosti. Nakon što odluči šta želi biti, to će onda odrediti i mjesto zapadnog Balkana unutar takve strukture.
Bez evropske pomoći Balkan nikad neće biti u stanju sam da se izbori s teretom svoje prošlosti i neodgovornih elita. Uz evropsku pomoć, Balkan će postati bolje i atraktivnije mjesto, tijesno integrisano u Evropu.
Onog trenutka kada Evropa shvati da je investiranje u stabilni Balkan investiranje u vlastitu bezbjednost, proširenje će biti samo formalnost i tačka na "i".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.