Najbolji lijek za nelikvidnost je finansijska disciplina.
Nje u Bosni i Hercegovini, sudeći prema dosadašnjim revizorskim izvještajima, nema.
Svako malo revizori nas obavijeste da je neka institucija prekršila zakon, pogrešno obračunala prihode i rashode, neracionalno potrošila novac, potpisala štetan ugovor, itd.
Ali, do dan-danas još niko nije odgovarao zbog mišljenja revizora, a kako stvari stoje neće ni u budućnosti.
Revizori, ruku na srce, svoj posao koliko-toliko odrade profesionalno, ali najveći problem je što su njihova mišljenja prepuštena volji politike i što se negativnim revizorskim izvještajima niko ozbiljno ne bavi, barem ne oni koji bi morali, a to su parlamentarci, takozvani predstavnici naroda i, naravno, tužioci.
Revizori u klin, tužioci u ploču, i tako ukrug. Svake godine ista priča.
Negativni revizorski izvještaji tužiocima, kako kažu, ne predstavljaju ništa, revizorima su dovoljni za istragu, a parlamentarcima uglavnom služe za nekakva javna saslušanja odgovornih. Sve se svodi na čisti marketing, kojim se pokušavaju prikazati kao zaštitnici javnih sredstava.
A, u stvari, uopšte ih ne interesuje što je neka od institucija arčila narodne pare.
Još jedan od problema je i neznanje tužilaca jer, treba biti realan, pravnik ne zna praktično ništa o računovodstvu, standardima i ekonomskim akrobacijama, obračunatim kamatama, potraživanjima, prihodima, rashodima, itd.
Ali, ni to nije, niti bi smjelo da bude opravdanje. Vrijeme je da čelni ljudi iz revizorske službe i tužilaštva ponovo sjednu za sto i riješe međusobne nesporazume. I da oni koji krše zakone počnu i da odgovaraju za to.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.