Dotakli smo dno, ali kopamo dalje. Otvaranje javne dječje kuhinje u Lukavcu pokazalo je da možemo gore, mučnije i tegobnije. Sve više građana BiH i djece je gladno i siromašno. Na dušu političara. Mažu nam oči pričama o zapošljavanjima, investicijama, boljem sutra. Guraju probleme pod tepih, guraju glad i nemoć najugroženijih kategorija. Otvaranjem ove kuhinje na površinu su isplivali sav jad i čemer društva u kojem živimo. Isplivalo je pravo stanje.
Grupa humanih ljudi iz Lukavca, okupljena u Udruženje altruista "Ruke prijateljstva", odlučila je pokrenuti ovaj projekat i pomoći djeci. Trenutno 83 djece ima jedan obrok dnevno radnim danima. Svojim sredstvima članovi udruženja iznajmili su prostor, nabavili opremu i sami kuhaju djeci obroke od onoga što imaju. Hranu sakupljaju na terenu. Donose i građani sami, solidarni su pa doniraju namirnice. Entuzijazam i volja volontera da pomognu djeci za svaku su pohvalu. Podrška vlasti je izostala, osim dva šporeta, koja su kupili za novac koji su dobili od opštine i resornog ministarstva. Po 500 maraka.
Podaci UNICEF-a kažu da je oko 640.000 građana BiH siromašno, a od toga 170.000 djece. Kako smo došli dovdje? Da se umjesto dječjih igrališta, igraonica i veselih stvari, otvara javna kuhinja za njih? Gdje su oni koji vode ovu državu i koji su odgovorni za ovaj haos? Gdje su djeca političara? Stoje li sa kanticom u ruci i čekaju da dobiju toplu čorbu u ovim hladnim danima? Ne stoje. Njihova djeca su negdje u inostranstvu, gdje su ih roditelji poslali iz ovog pakla i dobro situirali ili ih ovdje uhljebili u državne firme. Njima ne fali marka za hljeb, ne idu gladni u školu u poderanim patikama i iznošenoj odjeći.
Djecu je sram da dolaze po hranu, kažu volonteri. Šalju roditelje i komšije po kanticu čorbe, hljeb i jednu voćku. Sram treba biti naše političare, nacionalne stranke i tročlano Predsjedništvo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.