Dvadeset godina poslije, BiH i dalje vuče svoje stare terete, "aveti" prošlosti, za koje, čini se, rješenja nema! Hiljade nemaju ni kuće ni kućišta, ni poslije cijele dvije decenije nadanja, poslije raznih optimističnih programa bombastično najavljenih, donacija, obećanja...
Za to dugo vrijeme su se gradovi i ljudi mijenjali, mnogo vode je proteklo, oni su u mjestu i dan-danas, tamo gdje ni slutili nisu da će biti nakon toliko vremena koje im nije išlo u prilog - u tuđem. Rodno ognjište i toplinu doma poslije ratnih razaranja, onom ko se nije snašao zamijenili su alternativni memljivi zidovi oronulih zgrada koje niko neće.
Ni njih niko neće iako su imali pravo da traže nadoknadu imovine ili obnovu pa su svih 20 godina pisali zahtjeve, obilazili kancelarije resornih ministarstava, slušali uvijek iste odgovore nervoznih službenika, s pravom se nadali.
Mnogi su se umorili, ostarili čekajući, nekima su djeca, ali i unuci odrasli u alternativnim gorkim zidovima, gdje dočekali i još jedan Vaskrs. Političari se, nažalost, nisu umorili, nastavljaju političke igre preko leđa najslabijih i emotivno i socijalno, preko onih koji čekaju čak 20 godina, koji ni danas nemaju kud, koji u tuđem zidu nemaju ni slobodu, a ni mir. Preko obespravljenih i onih koji su najviše izgubili.
Regionalni program stambenog zbrinjavanja je podbacio, jer je umjesto 5.400 ljudi u BiH broj spao na trećinu, a zbrinuto je tek nekoliko desetina, rekao je u intervjuu "Nezavisnim" Davor Čordaš, ministar za izbjeglice i raseljena lica RS. BiH nije ispunila ono za šta je dobila šansu, izmišljaju se novi uslovi i procedure umjesto da se pruži pomoć onima koji više ne smiju čekati.
Svakog ko je sačuvao srce i dušu u ovoj državi rane nezbrinutnih i te kako bole i svi mi s pravom tražimo da država urgentno i konačno uradi ono što je do nje i riješi njihove probleme. Toliko su zaslužili, nakon 20 godina!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.