U vrijeme kada pišemo ovaj osvrt, EU prolazi možda i najveću krizu još otkako je francuski šef diplomatije Robert Šuman polovinom prošlog stoljeća inicirao osnivanje Evropske zajednice za ugalj i čelik, što je bila preteča EU.
Ogromni problemi koji su godinama tinjali na relaciji Brisel - Atina eskalirali su otkako je vlast u Grčkoj, kao jednoj od najstarijih članica EU, prije nekoliko mjeseci preuzela Siriza, partija krajnje ljevice, na čelu s harizmatičnim liderom Aleksisom Ciprasom.
Zbog kompleksnih odnosa u eurozoni i goepolitičkih odnosa u Evropi, ali svakako i teško zadužene (i opterećene) grčke ekonomije, nadasve načina na koji egzistira današnja EU i njeni finansijski trustovi, mudrima i pametnima je već tada bilo jasno u kojem pravcu cijela priča ide.
Čak i kada je Grčka prvi put "spasena" izlaska iz eurozone, bilo je tek pitanje dana kada će Cipras i njegov kabinet, koji, čini se, istinski utjelovljuju sve vrijednosti, ali i mane izvorne političke ljevice, odlučiti da odu do kraja i odbiju sve i jedan prijedlog Brisela koji predviđa način servisiranja ogromnog duga Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).
Sinoć u ponoć "breaking news" je bio odgovor na pitanje da li je Grčka postala prva država u svijetu koja je probila rok otplate kredita MMF-u. Odnosno, da li je ova država velike civilizacijske tradicije napravila korak ka izlasku iz eurozone, što bi značilo i korak ka propasti eura, ili, kako to reče njemačka kancelarka Angela Merkel, korak ka propasti Evrope!
Uzroci "grčke krize" su duboki i kompleksni (jedan od najvećih je što je Atina decenijama trošila više nego što je proizvodila i prihodila) i o njima neki drugi put, no političke, socijalne, civilizacijske posljedice izlaska Grčke iz eurozone mogle bi da budu nesagledive po Stari kontinent.
A gdje smo u svemu tome mi, pitaće se mnogi? Šta se sada dešava s procesom proširenja, s evropskim putem BiH, s izgubljenih 10 ili 15 godina napretka na političke trakavice i priče o reformama? Da li je, uistinu, postalo bespredmetno težiti ka nečemu (EU) za šta se ne zna u kakvoj će formi u budućnosti egzistirati? Ili je, možda, BiH, kao potencijalni kandidat, upravo na (vremenskom) dobitku, čekajući u predvorju EU na rasplet iznimno teške situacije koja je uzdrmala same temelje Unije?
Nakon svega, ne možemo se nikako oteti dojmu da se raspleta "grčke krize" najmanje pribojavaju bh. političari. Dapače! Njima se zbog ličnih interesa ionako nikada nije žurilo u EU, pa im sadašnje evropsko gašenje vatre kerozinom savršeno odgovara...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.