Ako je išta dobro u ovoj našoj turobnoj ekonomskoj stvarnosti, kada za mnoge radnike redovna plata sve više postaje luksuz, onda je to što se i vlast i opozicija u RS slažu da je potrebno promijeniti čitav niz ekonomskih zakona kako bi privreda konačno makar dobila šansu da prodiše.
Zanemarićemo ovaj put "peckanje" opozicionara u smislu "mi smo vam to govorili još prije godinu dana, a vi nas niste slušali" i zadržati se na onom što je ključno: nijedna reforma ni u jednoj zemlji ne može uspjeti ako ne postoji makar prećutni konsenzus i vlasti i opozicije o koracima koje treba preduzeti. Navešću samo jedan primjer zašto to mora biti tako: Sve reforme su bolne i u početku negativno utiču na najveći dio društva, pa ako ne postoji konsenzus sa vlastima o koracima koji se preduzimaju, opozicija populizmom kritikuje vlast kako "otima pare od naroda" i na taj način nezadovoljstvo građana bolnim reformama usmjerava u svoju političku korist. Takvo nešto nedavno smo imali priliku vidjeti u Grčkoj: tadašnja opozicija, a sadašnja vlast zbacila je svoje političke protivnike populizmom u koji je grčki narod, kako se čini, povjerovao. Rezultat je da će i sadašnja grčka vlast učiniti sve ono za šta je kritikovala prošlu, a narod polako gubi povjerenje u politiku kao takvu i apstinira od izlaska na izbore dok istovremeno živi sve gore i gore.
Zato nijedne reforme nema bez društvenog konsenzusa koji će predvoditi političke partije na vlasti i opoziciji. I zato ako bude bilo pameti i iskrene želje da se za ovaj narod učini nešto dobro, onda će i jedni i drugi prevazići sujete, antagonizme i politička prepucavanja i najavljenih 14 reformskih zakona pretočiti u paket reformi koji će početi da stvara preduslove da se u narednim godinama počne živjeti bolje.
Ako toga ne bude, na gubitku ćemo biti svi: narod će kazniti vlast birajući njihove oponente, a svi skupa ćemo se gložiti oko tepsije koja je sve praznija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.