Iritantno je to što oni koje previše plaćamo ni zakone ne uspijevaju prekucati kako treba. Uljuljali su se u svojim udobnim stolicama i foteljama na radnim mjestima koja im ne vise o koncu, za razliku od onih koji rade u privatnom sektoru.
Tako nam je Zakon o akcizama različit na tri jezika. Uzroka mogu biti dva - prvi da je tekst zakona u tri verzije pisan navrat-nanos, a drugi da je nesposoban onaj ko je ovaj posao radio. Izgubili se ljudi u prevodu.
Bruka i sramota. U civilizovanim društvima, kakvo naše dugo neće biti, ovo bi bilo tretirano kao prvoklasni skandal. Neko bi odgovarao. I bio kažnjen u najmanju ruku odbijanjem od plate.
Zakon, kojim se Evropi dodvoravamo preko leđa građana, a koji će za najmanje 15 feninga skuplje plaćati litar goriva, pokazao je haos u našim institucijama.
Malo gdje kao na našim prostorima vlada ovoliki dar-mar. Mi, nažalost, kao da ne primijetimo da se vođe i državni službenici poigravaju našom sudbinom. Okrećemo glavu od činjenice da armija onih za čije plate svi mi izdvajamo pare svoj posao otaljava.
U institucijama, punim kao šibice, imamo i one koji doslovno nemaju gdje da sjednu. Da je na državnim jaslama previše posla, a premalo kadra, mogli bismo razumjeti ovakvo ponašanje.
Ali, zapošljavalo se tu masovno, dijelila su se radna mjesta i šakom i kapom, često pod sumnjivim okolnostima, i zato i imamo ovakve kardinalne greške. A mi ćutimo i trpimo sramotu.
"Nadrealisti" su svojevremeno ukazivali na scenarij kakav danas imamo. Bili su u pravu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.