Od svoje jedne plate veliki broj pripadnika "prosječne" radničke klase u BiH jedva može da kupi četiri kvalitetnije automobilske gume.
Kako u takvim okolnostima parking prostor ispred stana popuniti koliko-toliko dobrim vozilom, tek da ga zavidne komšije ne zovu "kršinom", ili ne daj bože "kantom"?
Znam dosta ljudi koji zarađuju 400 maraka mjesečno, tako da oni, kako bi kupili automobil od 6.000 maraka treba da se na godinu dana odreknu "i ića i pića".
Istovremeno, takvi automobili u Evropi su još jeftiniji, a šest hiljadarki KM, odnosno, tri hiljade "ojra", s one strane granice mogu da se zarade i za mjesec. Istina, i troškovi života u evropskim zemljama su mnogo veći, ali opet - bolje se živi nego ovdje.
Kod nas mora čovjek da zaboravi kredite, stanarinu, račune za struju, vodu i telefon, te bezbroj ostalih "čuda" ukoliko želi da preduzme nešto kako mu vozačka dozvola ne bi služila samo da bi popunjavala pretinac u novčaniku.
Suština je u tome da se bh. trgovci vozilima žale da im je pazar sve tanji, iako polovni automobili nikada nisu bili jeftiniji. No, i kada bi odličan automobil koštao 500 maraka vjerujem da bi u ovoj siromašnoj zemlji bilo onih koji ne bi imali čime da ga kupe.
U teoriji, vozila su u BiH potreba, a u praksi, za mnoge su i i dan-danas luksuz. O cijenama goriva, servisu i registraciji četvorotočkaša suvišno je i govoriti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.