Nezavisni stav

Kazna nije smetnja za fotelju

Sanja Čakarević
Sanja Čakarević

Fotelja. To je najpoželjnija imenica ženskog roda. Svi bi da tokom radnog vijeka budu nagrađeni dobijanjem iste, ali nije podjednako dostupna.

U Gradskoj upravi Doboja ništa nije tako promjenjivo kao boravak u fotelji. To znaju načelnici više od deset odjeljenja, koji su u nekoliko navrata imenovani, zatim smjenjivani, pa ponovo vraćani na poziciju. Time se održava "takmičarski duh". U stvari, na izborima se borba upravo vodi ne za glasove birača, nego za broj fotelja koje će na kraju osvojiti. Nekim partijama se posreći, pa sa simboličnim brojem glasova dobiju jednu, dvije, a drugima ni dobar izborni rezultat ne znači da će sačuvati ranije osvojeno.   

Osuđujuća sudska presuda nije smetnja da se neko vrati u fotelju koju je partija dobila ulaskom u lokalnu vlast. To omogućava zakonodavstvo. Ono daje priliku za come back, da se kazna zatvora do šest mjeseci plati novcem. Pa ko ima, nek' plati, a ko nema (poput mog zemljaka Zaharija, koji je u jednom selu na Trebavi iz tuđe šume posjekao tri bukve da bi ih prodao i djeci kupio knjige za školu), neka kaznu odrađuje, recimo u radnoj jedinici ovdašnjeg KPZa, noseći namještaj Dobojlijama tokom preseljenja.

Posljednji slučaj plaćanja umjesto izdržavanja zatvorske kazne, a potom povratka u fotelju nije jedini u Gradskoj upravi. Prije nešto više od deset godina tadašnji načelnik jednog od gradskih odjeljenja je tromjesečnu zatvorsku kaznu izrečenu za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita takođe zamijenio novčanom, a zatim se vratio na posao. Na posao će se, međutim, teško vratiti oni koji su se "ogriješili" ili u trenucima dokolice dali sebi oduška, pa negdje, nekom rekli nešto što nije trebalo, i sada plaćaju danak svojoj brzopletosti.

Povratak na pozicije nakon sudskih presuda, tokom vođenja postupka ili nakon nepravosnažnih presuda  zabilježen je i na višim nivoima vlasti, ne samo na lokalnom, i ne samo u Doboju. Sve to je dopustio zakon, a pravnici koji su ga pisali valjda znaju zašto je svrha kažnjavanja izbijanjem novca iz džepa jednako efektna kao i ležanje iza rešetaka. U razvijenijim državama se kazne za pojedina krivična djela izdržavaju društveno korisnim radom. Vjerujem da nije svejedno kada se mora obući "uniforma" i uzeti metla u ruke, pa nekoliko stotina sati provesti pred očima javnosti. Može li neko zamisliti takvu scenu na bh. ulicama? Teško.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije