Dragan Mektić nije ni prvi niti će biti posljednji zvaničnik u ovom dijelu Evrope čijem se fizičkom integritetu direktno prijeti.
Ako se malo prisjetimo, od rata naovamo svjedočili smo mnogim situacijama iz kojih se dalo zaključiti, ili barem naslutiti, da se priprema atentat ili neka vrsta ozbiljnog fizičkog nasrtaja na političare/zvaničnike koji su iz ovih ili onih razloga zasmetali određenim krugovima.
No, izuzimajući obračune podzemlja, ili nekoliko atentata na same novinare koji su istraživali organizirani kriminal ili ratne zločine, nikada se nije dogodio neki čin prema zvaničniku koji bi mogao imati takvu vrstu terorističkog pečata (jedini takav slučaj imali smo u neposrednom susjedstvu atentatom na srbijanskog premijera Zorana Đinđića).
U Mektićevom slučaju, međutim, neke stvari izazivaju intrige i prosto tjeraju na neka pitanja na koja u ovom trenutku nemamo odgovor.
Najprije, zašto je uopće u eter puštena informacija o njegovoj ugroženosti, ako je već cijela stvar ocijenjena iznimno osjetljivom? Ima li ikakve logike u javnom otkrivanju potencijalne mete, pogotovo ako se radi o visokorangiranom zvaničniku?
Da li je riječ o nečijem propustu, odnosno površnosti, ili su službe odgovorne za ministrovu sigurnost na ovaj način željele pokazati potencijalnim ubicama i naručiocima kako znaju za njih, očekujući, ko biva, da će ih sam taj čin spriječiti u pokušaju Mektićevog ubistva (ako su ga uopće i planirali)?
Mnogo je pitanja bez odgovora. Ono što je izvjesno jeste da je Dragan Mektić kao ministar sigurnosti stekao velike simpatije među građanima beskompromisnim stavovima kada je u pitanju borba protiv mafije. Upravo će u njegovom slučaju država najočitije pokazati da li njome upravlja mafija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.