Najsvježiji primjer uništavanja državne imovine i nemara vlasti je lukavački GIKIL. Nekada Koksno-hemijski kombinat imao je i ime i status, danas se spominje kao sinonim za zagađivača okoline.
Ova fabrika je još jedan primjer kako je kriminalna privatizacija uništila sve što se dalo uništiti u ovoj zemlji. Silne fabrike su propale, hiljade radnika ostale na ulici. Tuzlanski basen bio je okosnica industrije u bivšoj Jugoslaviji. Danas je zgarište, slika i prilika kako se uništavaju radna mjesta, fabrike, kako se pljačka državna imovina. Sve to uz aminovanje politike i vlasti.
Godinama radnici GIKIL-a upozoravaju da se ništa ne investira. Što je napravljeno za vrijeme Jugoslavije - napravljeno je. Od tada samo se krpi. Radnici su upozoravali da se kapital izvlači iz zemlje, a da samo zagađenje ostaje stanovnicima Lukavca. Sve vladajuće garniture koje su prodefilovale kroz udobne kožne fotelje i uz visoke plate - nisu to čule. Nisu htjele čuti.
Ko je, kako i kome prepuštao u kriminalne ruke fabrike koje je narod gradio, od kojih je narod živio? Ko ima to pravo da uništava tako svjesno svoju zemlju prepuštajući firme "investitorima", a da se ne provjeravaju ni njihova prošlost ni njihov rad ni njihova data obećanja? Ko to tako u naše ime odlučuje da uništi sve naše, a sebi napuni džepove? Kako smo toliko nesposobni i glupi?
Sada ruke peru svi. Niko nije kriv, niko nije nadležan. Opet se mulja, vara, laže, zamazuju oči. Krivi su svi. Svi su krivi što se narod guši u zagađenom zraku, u fekalijama, u neizvjesnosti. Krivi su svi oni koji su nesposobni, halapljivi vlasti, gladni para, stranački uhljebi, zasjeli na pozicije gdje treba da donose odluke u ime svih nas. I donose ih tako pogrešno. Nisu sposobni za bolje.
I sada trpimo svi zbog toga. To nam je kazna što na izborima ne znamo izabrati bolje ljude. Što dopuštamo da nas vode stranački gorštaci koji nas ugušiše korupcijom, mitom, kriminalom.
I gotovo smo se udavili. Ali samo neka se ne puca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.