Dva mjeseca nakon ubistva Marka Đerića, mladića iz Trebinja, a koje je šokiralo cijelu javnost, pojavljuju se novi detalji i nove osobe umiješane u ovaj slučaj, pa tako on polako ali sigurno dobija obrise drame, trilera i neizbježnog horora koji se desio te kobne noći.
U ponedjeljak je uhapšen i treći osumnjičeni za ovaj zločin pa je klupko nastavilo da se otpetljava, a kada će se odmotati do kraja i kada će se moći zategnuti i jasno vidjeti šta se desilo ostaje da se vidi u narednim mjesecima.
Međutim, u svoj zbrci i galami ponovo bi se mogla otvoriti diskusija o tome koliko vrijedi ljudski život i koja je njegova cijena.
"Ko sme da uzme srce kome sam ja život dala?", upitala se Desanka Maksimović u jednoj od svojih pjesama. Kako stvari stoje, to očigledno može i smije svako.
Svako ko se nađe uvrijeđen, povrijeđen, osramoćen, oštećen i ponižen, a kojeg bijes vodi samo u jednom smjeru iz kojeg obično nikada više nema povratka.
Ubije se pod raznim izgovorima, među kojima su najčešće vjera, djevojka, dugovi ili slično.
Božju pravdu sve češće uzimamo u svoje ruke pa je dijelimo onako kako lično smatramo da treba.
Organe reda niko i ne zove u pomoć, osim kad treba da pokupe tijela, jer o životu i smrti odlučuju "dželati" koji presude donose sa džepovima punim olova.
Ovo je bilo samo jedno od mnogih ubistava ove godine u Republici Srpskoj koje je još jednom pokazalo da ne znamo cijeniti ljudski život i da nam on ne predstavlja nikakvu vrijednost.
Nekom je teško i noćima ne spava kad mačku na cesti autom pregazi, a nekom je očigledno svejedno i da ubije svog komšiju, poznanika ili sugrađanina sa kojim godinama dijeli vazduh, kafić, ulicu ili igralište, i to bez velike griže savjesti ili kajanja.
Časti i herojstva već dugo nema jer se uglavnom puca s leđa, na kućnim pragovima.
Stara narodna poslovica kaže kako je jutro pametnije od večeri, međutim sve je manje onih koji imaju strpljenja da ga čekaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.