Sjećate li se kasnih devedesetih godina prošlog vijeka, kada se, ako je imao tadašnjih stotinu maraka ili hiljadu austrijskih šilingi, čovjek nije sikirao da će mu nečega nestati u kući, a da neće imati čime to da kupi?
Novac je u to vrijeme vrijedio, iako ga ni tada nije bilo lako zaraditi. Danas, ako se okrenete u samoposluzi i iz nje izađete s polupraznom korpom, ostali ste kraći za svotu koju nećete moći zaraditi za sedam dana. Usitnite li "stotku", možete se s kusurom pozdraviti, kao da ga niste ni imali, jer će brzo "ispariti".
Po podacima Saveza sindikata RS, ona osnovna, sindikalna potrošačka korpa, košta oko 1.850 maraka. Riječ je o svoti koja se mjesečno uliva samo u rijetka domaćinstva.
Taj iznos je nedokučiv većini, a pogotovo se to odnosi na stanovnike lokalnih zajednica poput Kostajnice, Petrovca i Jezera, gdje prosječna plata ne prelazi 600 maraka, čak i kada se tu ubroje i budžetski korisnici, koji prosjek popravljaju.
Vapaji iz izrazito siromašnih opština sve su glasniji i krajnje je vrijeme da se najslabije karike podebljaju dovođenjem investitora i pokretanjem kakve-takve proizvodnje, koja će ljudima obezbijediti siguran izvor pristojnih prihoda.
Privreda u manjim opštinama je posrnula, a i one fabrike koje rade, svode se na preradu drveta, ili na tekstilni i kožarski sektor gdje su primanja toliko niska da je nemoguće kupiti ni hranu.
Plata danas, ionako, jako malo vrijedi i samo rijetki njome uspijevaju da pokriju sve troškove, već se uglavnom sve svodi na, kada legne, prebacivanje iz ruke u ruku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.