Pomoćnici ministara u Vijeću ministara i vladama FBiH i RS vam ga dođu nešto kao narednici u američkoj i britanskoj vojsci.
Sive eminencije, ljudi s iskustvom i predugim stažom, rukovodeći državni (vojni) službenici koji su dočekivali i ispraćali čitave ešalone zvaničnika i generala. Neko čije samo prisustvo garantira da sve ijednom pretpostavljenom mogu pogledati u oči, staviti im na znanje da poznaju sve ijednu institucionalnu (vojnu) tajnu i uvesti ih preko noći u posao kojim će se baviti narednih godina.
Ukratko, dobro plaćena, iznimno zaštićena i lagodna pozicija, vjerovatno najpoželjnija u čitavom spektru poželjnih mjesta u sistemu državne službe.
Nije se jednom desilo da neki od naših ministara, ma kakvi i ma čiji da su, popusti u namjeri da napravi i neku korist za običnog čovjeka samo zato jer pomoćnici ministara vode svoje politike umjesto samog sistema. A ministri im ništa ne mogu! Jer zakon tako kaže.
Primjera je bezbroj, a jedan od najdrastičnijih kulminirao je nedavno u sjedištu bh. diplomatije, koje su posljednjih mjeseci, naročito potkraj ere Zlatka Lagumdžije, intenzivno potresale afere i skandali. Morala se desiti apsurdna krađa 50.000 KM od službenika MVP-a na dvadesetak metara od samog sjedišta, morali smo doći u situaciju pred zatvaranje ključnih diplomatskih misija u svijetu pa da konačno odgovara neko od ovih ljudi u čijem su opisu posla i kadrovska politika i finansije. Ministri s tim, na nečiju žalost, a na radost drugih, nemaju baš previše veze, a još manje zakonsku moć odlučivanja.
Konačno, ako je vjerovati novim vlastima, došlo je vrijeme za zakonske izmjene kojima bi se mandat pomoćnika ministara vezao za mandat samih ministara kao političkih ličnosti. Trajao bi četiri godine, a ovi bi dobro ukotveni i neformalni centri moći izgubili glavnu institucionalnu zaštitu koja ih je suludo abolirala od svake vrste odgovornosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.