Nezavisni stav

Kultura između entuzijazma i kuknjave

Milan Rakulj
Milan Rakulj

Ptica kukavica broji čak šezdeset vrsta i nastanjena je u gotovo svim krajevima svijeta. U našem kraju, takođe, njen glas čuje se u svim sferama društva. Ponajviše, čini se, u kulturi. Kad vidim ko sve kuka, dođe mi da pjevam, i ja pjevam, parafraza je onoga što je rekao jedan naš pjesnik bez posla i primanja.

Njega ništa ne može omesti da stvara, jer su mu za to potrebni samo olovka i hartija, rekli bi oni koji kukaju.

Posljednji koji su zakukali jesu organizatori Festivala animiranog filma iz Banjaluke. Festival ove godine neće biti održan jer su, navode organizatori, dodijeljena sredstva ostala minimalna kao i prethodnih godina.

Grad Banjaluka kreće u kandidaturu za evropsku prijestonicu kulture 2024. godine, pa je najavio i veći budžet za ovu oblast. U teoriji, svi su očekivali više za sebe, a u praksi, nakon "Dukafesta" i "Kratkofila", iz oblasti kinematografije, gasi se i "Animafest". Koga kriviti? Organizatore festivala koji su izgubili entuzijazam nakon deset godina rada, grad Banjaluku ili Ministarstvo prosvjete i kulture RS, koje, i kada odobri sredstva, vječito kasni s isplatom. Istina je, kao i uvijek, na pola puta.

Istina je da je publika Festivala animiranog filma, u godinama iza nas, imala priliku da pogleda vrhunske animacije sa gotovo svih ili čak svih kontinenata (ne držite me za riječ) planete Zemlje.

Istina je da je ovaj festival kumovao otvaranju Odsjeka animiranog filma na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Istina je da generacije koje bi uskoro trebalo da diplomiraju na tom odsjeku neće imati festival animiranog filma u svom gradu, gdje bi mogle usavršiti rad i proširiti znanja.

Radi se, dakle, o jednoj ozbiljnoj organizaciji, koja se kod nas brinula o nečemu čemu ugled u svijetu konstantno raste, a to je animirani film. Međutim, istina je i da su organizatori Festivala animiranog filma mislili da će, ako odrežu granu na kojoj sjede, biti kao u animiranom filmu o ptici trkačici. Da će grana ostati, a stablo pasti. To se ipak ne događa. Istina je da uvijek grana pada, a stablo ostaje.

Kulturu, u ovom slučaju animirani film kod nas, nadležni će prepustiti nekim budućim entuzijastima koji još za kuknjavu ne znaju. Kada i oni zakukaju, a niko im zbog toga neće moći zamjeriti, postavljaćemo isto pitanje kao i danas. Zašto je još jedan festival ugašen? Zato što se svi ne mogu voditi devizom "daj šta daš" ili zato što oni koji daju ne mogu dati više, jer treba da daju i drugima?

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije