Godinu dana 52 federalna parlamentarca nisu imala ništa za pitati ni inicirati iz svojih klupa u Parlamentu. Odnosno, njih 51, ako ćemo pošteno, jer je jedan od njih mandat preuzeo u oktobru, pa mu tri mjeseca nije bilo dovoljno da se snađe. A nije sigurno da je progovorio i ove godine, možda jednom.
U njihovim sredinama biće da nema problema. Sa njima građani ne pričaju, njima se niko nema na šta požaliti. Posebno onima u Domu naroda, koji su i u kantonalnim skupštinama, dakle u "lokalnijim" sredinama. Svi sve imaju.
Klupe iz kojih su se slabo javljali za riječ nisu drvene, za razliku od njih samih, koji nisu imali nijedan amandman. Vjerovatno je među njima bilo i onih koji nisu uzeli učešća niti u jednoj diskusiji, ali smo nažalost za taj konkretan podatak ostali uskraćeni. Može se govoriti samo ono što se da vidjeti sa sjednica. Podatak govori da je jedan dom federalnog parlamenta, dakle cijeli jedan dom, imao skoro isti broj diskusija koliko je jedan državni parlamentarac, pojedinac, puta digao ruku ili nešto predložio.
A neradnika ima iz svih stranaka i iz svih konstitutivnih naroda i "ostalih" građana. Jednaki su u tome kao i u svojim primanjima.
Doduše, primanja su im "skromnija" od onih u državnom parlamentu, gdje takođe, mada drastično manje (dijelom i što ih je manji broj), ima njih koji godinu nisu postavili pitanje ili pokrenuli inicijativu. Ima ih nekoliko koji su se samo šest puta tokom cijele godine javili za riječ, bilo da predlože zakon, bilo da diskutuju, bilo da šta zaključe. A plata svaki mjesec svakako stiže.
Ni s prisustvom na sjednicama se nisu baš proslavili. Dakako, odsustva su bila opravdana prema nekim njihovim kriterijima. Nisu se proslavili ni s usvajanjem zakona. U državnom parlamentu je u 2016. godini usvojeno 25 zakona, u federalnom je bilo bolje, čak su usvojili jedan više, 26 zakona.
Narodna skupština RS imala je 13 onih koji nisu progovorili nikako da šta prodiskutuju.
Ko je bolji ili gori pitanje je kriterija, da li se gleda postavljanje pitanja, diskusija, predlaganje zaključaka, inicijativa, zakona, replike, odnosno svađe. U svakom slučaju ukupna aktivnost (ne svih, srećom, jer su neki za pohvaliti) je za poželjeti malo sjesti umjesto njih pa osjetiti taj lagodan život naspram svog, gdje crnčiš ili boga moliš za posao. Ne moraš u tim klupama ništa reći, važno je da se pojaviš i digneš ruku za ono što ti se kaže. Svakako klub ima šefa i zamjenika pa nek se oni bore. A novac je takav da bi jedna godina rada riješila nekim običnim ljudima i životne probleme.
Jednaki su oni i u grčevitoj borbi da ih se ne kažnjava za nerad. I neće ni biti kažnjeni. Ni novčano ni na izborima, jer ovakvih analiza je bilo i prije. A mi smo dokazane ovce.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.