Političar i sportista. Dvije potpuno različite životne misije, koje istovremeno veže toliko toga sličnog. I jedno i drugo su enormno plaćena zanimanja, oba sa sobom nose velike trenutke slave (ali i očaja), za oba su nadasve uobičajeni transferi i mijenjanje dresova.
Kada bismo ovog trenutka sproveli anketu u gradovima širom BiH, smjeli bismo se zakleti u vlastiti život da bi najmanje 90 posto ispitanika odgovorilo kako neuporedivo više vole sportiste, da ih sport više zanima, da im je politika mrska i odvratna i da više očima ne mogu gledati iste face i likove (iako opet i iznova glasaju za te "mrske političare", njima se diče i oni im dođu kao nekakav društvenoideološki fetiš za pražnjenje svih frustracija).
U BiH su političari uistinu medijske zvijezde. Kao predstavnici medija vjerovatno nosimo ključnu odgovornost što smo od tih profila ljudi (čast časnim izuzecima), prilično priprostog ponašanja, slabog obrazovanja i nikakvog morala, napravili medijske gromade, od kojih neki u BiH uživaju popularnost holivudskih selebritija.
Političar u BiH je bogom dato zanimanje, jer zbog stanja svijesti našeg stada (jednog, drugog, trećeg, ostalih i građana), političar je poput najzaštićenijeg polarnog medvjeda. Onog bijelog.
Jednom kada osjeti slast moći i dubinu vlastitog budžetskog džepa samo ga velika nevolja, bolest, smrt ili propast vlastitog političkog projekta mogu otjerati iz fotelje.
Ukoliko se, pak, desi da u vlastitoj partiji izgubi poziciju i šankstolicu koju je godinama suvereno čuvao (i živio kao srednjovjekovni vlastelin), njemu je čas posla osnovati vlastiti politički projekat ili zamijeniti stranku. Koga još briga što je partiju u koju odlazi do juče pljuvao "jer njome vladaju kriminal i korupcija".
Odlasci (i transferi) Elmedina Konakovića, Fuada Kasumovića, ranije Nikole Špirića, Bože Ljubića, pa Ognjena Tadića, Đorđe Krčmara, Jovana Vukovljaka, ili pak najsvježiji Branislava Bojića, samo su neki od desetina sličnih primjera koji nam govore da, u njihovom slučaju, izuzeci ne potvrđuju pravilo. Njihovo jedino pravilo je da po svaku cijenu nastave da žive u obijesti i luksuzu, kako su i navikli.
I to valja nam uvijek podsjećati u državi koja je na cijeloj kugli zemaljskoj treća odozada po zaposlenosti, odnosno treća po nezaposlenosti iza Konga i Džibutija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.