"Mala bara, a puno krokodila", sada je već čuvena narodna poštapalica (ili mudrost, kako se uzme), koja se može slikovito primijeniti u sferi politike.
Pa iako pri takvim ocjenama i stavovima možemo malo grubo zvučati, jer naši političari, dabome, nisu krokodili, ova metafora naprosto je nametnuta u političkom životu države kakva je BiH.
Ne samo zbog egzistiranja više od 100 političkih faktora na tri miliona i kusur stanovnika, već i zbog uvijek dramatične utrke domaćih političara i onih koji to silno žele da budu za ključne pozicije u institucijama izvršne vlasti.
Mogu da pretpostavim (zapravo u to sam sto posto siguran) da nisam jedino razmišljajuće biće koje se toliko puta pitalo šta to zaboga tjera, kakve to nadnaravne sile napaljuju sve te silne ljude da se kandidiraju za utrku u Predsjedništvo BiH?
Pitao sam se, pitam se i danas, pitaću se uvijek, šta pojedinci, za koje se unaprijed zna da će za njih glasati biračko tijelo veličine zgrade ili mjesne zajednice, misle kada se daju u utrku protiv kandidata s velikim stranačkim mašinerijama iza sebe? To je prvi dio enigme. Drugi dio su sami političari iza kojih stoje velike infrastrukture, ali su godinama neuspješni - no pokušavaju iznova. I uvijek iznova.
Ovoga puta kampanja za opće (parlamentarne) izbore 2018. godine počela je, čini se, ranije nego ikada, a računajući kandidature iz oba entiteta, gledaćemo njih dvadesetak u utrci za tri pozicije u kolektivnom šefu države.
Njih dvadesetak, a tri mjesta?! I neka nego kaže da metafora s početka ovog komentara nije istinita...
Naravno, kao legalisti svakom od kandidata želimo sve najbolje, puno sreće, ali i što manje degutantnih izjava i govora mržnje.
Ko će pobijediti - najmanje je do nas, no imajući u vidu imena koja su u opticaju, bojimo se da ćemo još dugo gledati glave jednih te istih kako nam s uličnih bandera i bilborda poručuju da će nas baš oni povesti u bolji život i spasiti vlastiti narod "od ugroženosti".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.