Uvjeren sam da dobar dio naših političara nema pojma koliko u trgovinama košta hljeb, litar mlijeka ili karton jaja.
A, s obzirom na odgovorne funkcije koje obavljaju, to bi morali znati. Ali ih ne zanima, iz nekoliko razloga.
Prvo, zato što vjerovatno neće da poput "običnih smrtnika" guraju kolica po marketima, već to obavlja neko umjesto njih. Drugo, zbog toga što ih cijene pretjerano i ne zanimaju, jer dovoljno zarađuju, što pošteno, što nepošteno.
Nisu oni prinuđeni da traže artikle na akcijama i popustima poput radnika kojim, kada dobiju platu i izmire troškove, za dva dana ne ostane ni marka.
Ne sekira ih, stoga, to što su cijene nekih proizvoda u BiH veće nego u dosta bogatijim državama, gdje se zarađuje neuporedivo više.
Imao sam priliku da kupujem u razvijenim zemljama poput Njemačke i Švajcarske, gdje sam se šokirao kada sam shvatio da je dosta toga jeftinije nego kod nas.
I zvanična statistika ozbiljnih institucija pokazuje da niz stvari plaćamo skuplje od građana u zapadnoevropskim zemljama.
Dok se naši zvaničnici hvale da plate i penzije rastu, niko od njih "ne sjeti" se reći da je sindikalna potrošačka korpa dostigla cifru od gotovo 1.900 maraka. Ta cifra, međutim, ne sadrži brojne stavke koje plaćamo.
Iz ove države masovno odlaze mladi. Kupuju kartu u jednom smjeru. Dosadilo im da slušaju bajke o tome kako im je sve bolje, a da teške poslove rade za dnevnicu od koje ne mogu ništa da kupe. Dosadilo im je da trpe poniženje.*
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.