Nezavisni stav

Manjački osiromašeni uranijum

Saša Čavrag
Saša Čavrag

Poput bombe odjeknula je vijest da bi uskoro na vojnom poligonu na Manjači, kod Banjaluke, trebalo da bude organizovana vježba na kojoj će biti korištena municija s osiromašenim uranijumom.

Po objavi informacije svi su bili u šoku, prestravljeni... Svima je u mislima bilo šta poslije vježbe, kakav će uticaj imati radioaktivni materijal na okolinu odnosno ima li tu više smisla živjeti. Mnogima su se vratile i slike iz 1995. godine, kada je NATO bombardovao Hadžiće, Vogošću, Ilijaš, Jahorinu, Pale i Bratunac bombama s osiromašenim uranijumom, koji decenijama uzima danak i to ljudski. Svi su  pomislili - zar opet?

I bilo bi tako, siguran sam 100 posto, da mediji nisu objavili informaciju da je na sastanku predstavnika Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH s general-majorem Džonom Gronskim, zamjenikom komandanta Komande američkih kopnenih snaga za Evropu, bilo riječi o ovoj mogućnosti.

Uslijedile su brojne reakcije i pravdanja... Jedni su osuđivali, i to s pravom, jer nije svejedno ako vam na kućnom pragu zasvijetli uranijum i Gajgerov brojač pokaže radioaktivno zračenje, dok su se drugi pravdali da je bio sastanak, ali da nije bilo razgovora o korištenju uranijuma i da se vježba ne može održati bez saglasnosti svih nadležnih. Nažalost, svjedoci smo da je mnogo puta urađeno nešto bez saglasnosti na štetu države, entiteta i građana. Kada se jednom napravi šteta teško se izlazi iz ambisa. Bilo bi po onoj staroj "kasno Marko na Kosovo stiže", čitaj "stigao uranijum na Manjaču".

Sama pomisao da je razmišljano o ovome stvara jezu i kosa vam se diže na glavi, jer šta da mediji nisu objavili informaciju i da je vježba dogovorena?

Svi bi došli na svršen čin. Bilo bi - nisam ja znao, ja sam samo dodavao municiju, nisam pucao. Ali, pucanj bi bio stravičan i ostavio bi nesagledive posljedice na ljude i okolinu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije