Nezavisni stav

Medijske slobode

Ne možemo pričati o slobodi medija sedmicu dana nakon što su ugašene jedne od najtiražnijih novina, nakon što predsjednik Republike Srpske već godinu i po ne dozvoljava jednoj od najgledanijih televizija da prati dešavanja u Palati Republike.

Ne možemo da govorimo o slobodi kada državni ministar bezbjednosti naziva novinarke pogrdnim imenima, seksistički ih vrijeđa i diskriminiše i kada Vlada umjesto otvorenih sjednica filtrira informacije i daje puka saopštenja. Kako da govorimo o slobodi kad se novinari Elta televizije suočavaju sa suludim optužnicama, kad dođete u situaciju da vas na radnom zadatku tuku mikrofonom i kamerom, kao što se to desilo ekipi N1 u Višegradu?

Ne možemo govoriti o slobodi medija kada se novinarski zahtjevi za informacijama  ignorišu od strane vlada, nadležnih institucija.

Kako na današnji dan govoriti o slobodi medija kada umjesto poštivanja novinara, omogućavanja normalnog rada, dobijamo floskule u vidu čestitki?

Ono što zasigurno ohrabruje je činjenica da više od 90 odsto građana smatra potpuno neopravdanim napade na novinare,  što do prije koju godinu nije bilo tako, jer je tada svaki četvrti građanin smatrao da je napad na novinara normalan. Mislim da za to nisu zaslužni političari, već novinarska udruženja, koja su stajala u odbranu prava i pokazala novinarsku solidarnost. Novinari neće dozvoliti takvo ponašanje i nećemo nijemo gledati napade, uvijek ćemo reagovati, jer mi nismo ovdje sluge političara nego predstavnici građana, koji su tu da ukazuju na loše stvari, a ne da budemo puki prenosioci njihovih stavova i izjava.

Pozvao bih sve kolege da nakon ovog dana još više shvate značaj udruživanja i da samo zajedno možemo vratiti taj potpuno urušeni ugled. Političari su ti koji će doći i proći, a mi ćemo ostati tu i poslije njih, tako da ono što napišemo ostaje iza nas. Poručio bih kolegama koji su pod kontrolom, kako to neki kažu, političkih, ekonomskih ili nekih drugih centara moći - nemojte pisati onako kako vam narede, ako ne možete pisati po svojoj savjesti i onako kako treba nemojte ni onako kako ne treba. Na kraju, društvo nekada nepravedno smatra da može postojati dobar istraživački novinar koji radi 12 sati, koji dnevno promijeni četiri teme i oblasti, koji radi za platu od 500 maraka, koji na kraju mora i da kupi nove cipele da bi pratio rad Narodne skupštine RS.

(Autor je predsjednik Kluba novinara Banjaluka)

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije