Muka mi je od floskula kako u ovoj zemlji vladaju užasni, zli, korumpirani i neodgovorni političari, ne zato što smatram da naši političari nisu takvi, nego zato što se takvim floskulama pravi alibi nama - novinarima, penzionerima, zdravstvenim radnicima, vozačima, prodavačicama, čistačicama, bibliotekarima, profesorima, piscima i svim ostalima da ne činimo ništa, da pustimo stvari kako idu jer "ionako se tu ništa ne može".
Mi smo krivi zato što smo najsiromašnija zemlja Evrope. Mi smo krivi zato što smo kukavički trutovi koji ne žele izmigoljiti iz svojih malih toplih mediokritetskih jazbina. Mi smo krivi što nemamo hrabrosti glasno reći svim tim državnim uhljebima da nam ih je dosta i da je vrijeme da se u ovoj zemlji počnu formirati politike koje će donijeti korist svima. Mi - da, baš mi - krivi smo što se ne otvaraju škole i bolnice, nego se kupuju flote audija i mercedesa sa glatkim kožnim sjedištima da bi naši konstitutivni funkcioneri mogli grijati svoje konstitutivne zadnjice. Mi smo krivi što bahati vozači po pješačkim prelazima ubijaju pješake i što je vožnja našim cestama kao po zidu smrti. Mi smo krivi za sva "ugrađivanja" u svaki projekt u ovoj zemlji. Mi smo krivi za partokratiju, za nacionalizam, za referendume, za ustavne tužbe, za lažirane izbore, za kriminalne javne nabavke, za loše grijanje, za rupe na cestama, za kladioničarski, građevinski, farmaceutski i uvoznički lobi, za visoke cijene, loše zakone, nefunkcionalne institucije, bahate političare i izgubljene generacije.
Zadnji u moru primjera totalne građanske anestezije je činjenica da BiH još nije usvojila pravilnik o lijekovima kojim bi naši bolesnici, mahom stari i siromašni, mogli nabavljati lijekove po nižim cijenama. Da, BiH plaća najskuplje lijekove u cijeloj Evropi. U Njemačkoj, Švedskoj i Norveškoj lijekovi su jeftiniji nego u ovoj zemlji. Je li to zato što u ovoj zemlji vladaju užasni političari? Ili je možda, ipak, problem u meni i tebi?
Zato neka umiru bolesnici kad već ne mogu da plate lijekove. Neka ginu naša djeca na pješačkim prelazima i neka nam kriminalci i dalje mirno izlaze i ulaze na graničnim prelazima kao da su u supermarketu. I neka nas naše nacionalne, političke i ekonomske elite pelješe kao i do sada. Zaslužili smo.
Muka mi je te naše pasivnosti. Muka mi je od ulizica koje samo čekaju da se šefu uvuku pod skute. Muka mi je od fatalizma, neprincipijelnosti, lične pokvarenosti, oportunizma. Muka mi je od toga koliko smo, kao ljudi, spremni nisko pasti. Nema tog poniženja koje je nama dovoljno nisko.
I muka mi je da svaka dva mjeseca moram pisati tekstove iza kojih sve ostaje isto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.