Izbjeglička kriza pokazala je sve slabosti EU. Iako se mora priznati da su evropske zemlje uradile mnogo za izbjeglice, ipak se pokazalo da humanost nije na nivou kojem smo se nadali.
EU kao moralni kompas za narogušena plemena na zapadnom Balkanu bila je možda jedini uzor za stvaranje boljeg, humanijeg i ravnopravnijeg društva. Ko bi taj moralni kompas mogao zamijeniti, kada se čini da sama Evropa pada na ispitu?
Izbjeglička kriza pokazala je još jedan, mnogo opasniji trend: pokazalo se da ekonomske integracije EU više nisu dovoljno snažan temelj. Nakon pada Berlinskog zida krenuo je talas globalizacije, koji je, uprkos brojnim manama, ipak iz gladi i siromaštva koliko-toliko podigao Treći svijet. Taj novi globalni ekonomski poredak zahtijevao je mir i stabilnost, a s obzirom na to da je svima bilo u interesu održavati dobre trgovinske odnose, svima je bilo u interesu ograničavati globalne krize. Sada se taj poredak raspada. Amerika se povlači sama u sebe, Evropa grca pod teretom izbjeglica, koji je pokazao sve njene unutrašnje političke slabosti, Kina se sve više integriše u svoje interesne sfere u Aziji i sve manje ima interesa za globalnim trgovinskim poretkom, a Rusija je posebna priča. Naravno, veze između Kine s jedne i EU i Amerike s druge strane i dalje su snažne, ali samo pogledajte trendove.
Amerika, kao globalni pokretač integracija poslije Drugog svjetskog rata, načeta je katastrofom u Iraku s jedne strane i finansijskom krizom kod kuće s druge. Amerika će bez imalo sumnje ostati najjača zemlja u decenijama koje dolaze, ali američka javnost više ne vjeruje političkim elitama, koje krive i za Irak i za finansijsku krizu. Tamo se sada formiraju novi politički odnosi, a stare elite odlaze na smetljište istorije. Dok se to tamo ne raščisti, ne računajte mnogo na američku globalnu ulogu. Svako će morati čistiti ispred svog dvorišta. U našem dvorištu "čistač" je Evropa, a EU je zakazala.
I gdje smo sada mi u svemu tome? Sviđalo se to nekom ili ne, BiH sve ove godine na okupu drži kakav-takav konzistentan pristup međunarodne zajednice, predvođene SAD i EU. Sada, kada taj pristup bude sve više slabio, svjedočićemo jačanju domaćih otuđenih političkih oligarhija i plutokratije, koja običnim građanima neće donijeti ništa dobro. Ne, neće se BiH raspasti. Paradoksalno, nijednoj nacionalnoj oligarhiji to ne odgovara.
Tako da će sve zavisiti od samih građana - hoće li podići svoj glas, ili će se pokriti po ušima i prepustiti (neizvjesnoj) sudbini. Kako god bilo, važiće ona narodna - kako posijemo tako ćemo i požnjeti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.