Ako bismo buduće srednjoškolce pitali za šta bi najviše voljeli da se obučavaju i šta bi najradije da uče, a da im pritom to bude i dozvoljeno, u Republici Srpskoj kroz nekoliko decenija svi bi bili doktori.
Sa druge strane, ono od čega bježe kao đavo od krsta su zanati i poljoprivreda, pa kako stvari stoje, jabuke će se same brati ili ćemo čekati da same spadnu sa grane, jer za voćare niko neće da se školuje.
Mladi sreću nisu vidjeli ni na njivi, pa tako u Bijeljini, žitnici Srpske, ne mogu da se sklope ni tri puna razreda zainteresovanih za poljoprivredne smjerove, jer bi i oni, treba li reći, svi takođe htjeli u medicinare i ljekare.
A u tome su i uspjeli, jer su zbog pritiska roditelja i navale razredi u medicinskim smjerovima u velikom broju prošireni, dok se buduće zanatlije i poljoprivrednici jedva sastavljaju u jedno odjeljenje.
Gradiška je spala na devet nedavno upisanih voćara, na kojima će ostati stotine hektara plantaža za obradu, a koliko će od toga stići da poberu, ostaje da se vidi.
Međutim, možda kada se sve pogleda, djeca i nisu toliko naivna, jer dovoljno je da malo bolje pogledaju i vide sa kakvim se sve problemima susreću njihovi roditelji koji se time bave i da shvate da im je crni hljeb zagarantovan.
Prvo, seljak možeš biti i bez završene škole, a drugo, niko ti ne garantuje siguran prinos, bez obzira na obrazovanje, jer pokazalo se da posljednje poplave nisu nikog pitale za školu i imovinsko stanje, jer su rušile sve pred sobom.
Sa druge strane, bijeli mantil nudi udobnu stolicu, status, redovnu platu i godišnji odmor uvećan za svaku godinu staža, što je za rad u njivi i voćnjacima nezamislivo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.