Sigurna kuća u Banjaluci puna je žena nakon nedavnog zločina u naselju Lazarevo, kada je Momčilo Tepić usmrtio bivšu suprugu ispred zgrade kada je krenula na posao.
Tek kada se desio ovaj krvavi zločin i centri za socijalni rad iz okolnih opština, koji ranije nisu htjeli tako olako da izdaju rješenja o smještanju žena žrtava nasilja u ovu ustanovu, sada su doslovno počeli da štancaju taj dokument koji nekome može spasiti život.
Zbog činjenice da bude odugovlačenja u izdavanju rješenja ogorčena je Fondacija "Udružene žene", koja se bavi zaštitom prava žena i djece, jer kada zlostavljana žena sama pobjegne u sigurnu kuću, rješenje za to od matičnog centra za socijalni rad teško je dobiti.
Iako se novac za sigurnu kuću obezbjeđuje iz budžeta države i lokalne zajednice, centri se uporno postavljaju kao čuvari tog budžeta.
Da je i rad drugih institucija na polju osnovnih ljudskih prava zakazao, govori i podatak da se od 2006. godine gotovo svaki oblik nasilja nad ženama svede na prekršaj i novčanu kaznu nasilniku, što opet ide na štetu žene koja uglavnom i finansijski zavisi od muža. Tek kada se desi teži oblik nasilja ili ubistvo, podigne se prašina, utvrđuje se odgovornost institucija, a nakon nekog vremena problem se opet gurne pod tepih i tako ukrug.
Žene u sigurnu kuću nikada ne dolaze poslije prvog udarca, a zbog okoline i drugih stvari teško je odlučiti se na ovaj korak. No ipak, one koje su prošle kroz sigurnu kuću i počele novi život daleko od nasilnika rado će preporučiti ovu ustanovu u kojoj su se doslovno preporodile.
One koje su pobjegle iz ralja nasilja najbolje znaju kroz kakav su pakao prošle, iako su se možda koji put i vraćale mužu koji se kleo da će im svaki dan biti medeni mjesec. Njihova konačna odluka, novi početak i entuzijazam sa kojim su započele nove živote sa djecom, navodi nas na razmišljanje da li nam je zaista lakše zažmiriti na nasilje? Da li je dobar komšija onaj koji će zažmiriti na šamare kojim njegov susjed "časti" ženu, a često i djecu, i (samo) u tom slučaju gledati svoja posla?
Nasilje se nije povećalo, njega je bilo i biće, ali bi građani, organizacije i institucije mogli pedantnije raditi na pronalaženju rješenja za ove probleme, a za to ne treba da smišljaju toplu vodu, već da se jednostavno ugledaju na zemlje u kojima su prava žena na visokm nivou.
Iako smo mi i nama bliske zemlje još mnogo više u patrijarhalnoj tami od, na primjer, Švedske, nema razloga da sada ne forsiramo promjene politike kakve je ova zemlja napravila i zaštitila žrtve nasilja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.