Nezavisni stav

Nekad siledžija, sad u mišjoj rupi

Da li je neko vidio "junačinu" Branka Jurića, dvadesetčetvorogodišnjaka koji je na planini Borja, sa još jednim sugrađaninom, učestvovao u brutalnom premlaćivanju dosta mlađeg momka?

Ako ga neko ovih dana primijeti, neka ga upita zašto je zbrisao u mišju rupu sada kada se, umjesto sa nemoćnim osamnaestogodišnjakom, našao oči u oči sa zakonom.

Neka mu prenese i da ga u zatvoru u Banjaluci čeka njegov saučesnik, takođe batinaš, Armin Jašarević, jer će se možda onda i predati, pošto mu očigledno hrabrost poraste kada ima još nekoga na svojoj strani.

Tobože, u banjalučkom KPZ-u ima dosta momaka koji su žešći od njega, tako da i neće imati priliku da se sili. Ali, imaće vremena da razmisli o paklenom planu koji je realizovao 1. novembra 2016. godine, kada je Bogdan Rakić, jedinac u majke, hladnokrvno isprebijan, zlostavljan, mučen...

Robija, četiri i po godine iza rešetaka, sasvim je dovoljna da se Jurić dozove pameti. Da pomisli na svaku gorku suzu koju je pustila Bogdanova majka. Da se pokaje. Da se izvini. Da, koliko je moguće, očisti savjest.

Pokušavam da vjerujem da je Branku danas žao. I da bi vratio vrijeme da je to moguće. Ali, to sada nije suština.

Suština je da ga nadležne institucije što prije pronađu i odvedu tamo gdje mu je i mjesto. Danas postoji toliko načina da se utvrdi nečija lokacija. Sa nekim, ko mu je blizak, sigurno komunicira, telefonom, društvenim mrežama. Za tren se može pronaći.

Ako nije u BiH, to može biti problem, ali i za to neko mora odgovarati jer je po svemu sudeći kod sebe imao dokumenta.

U svakom slučaju ovakvi primjeri više se ne smiju događati. Građani se ne mogu osjećati bezbjedno sve dok pojedinci uspijevaju da izigraju cijeli sistem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije