Senzacionalni naslovi jučerašnje štampe širom svijeta glasili su kako je, dobivši Nobelovu nagradu za književnost, Bob Dilan podijelio planetu. O kakvom se kontrastu radi dovoljno govore izjave dva poslenika srpske književnosti, odnosno srpske književne kritike.
Mihajlo Pantić kazao je da je po njegovom shvatanju savremene umjetnosti ovako nešto odavno trebalo da se dogodi, dok je Vida Ognjenović sarkastično prokomentarisala da su za nagradu oštećeni Brega i Bajaga. Na tvrdnje onih da je Bob Dilan prije svega muzičar, a ne pisac, suludo je i odgovarati. Ipak, ova teza postavlja značajno pitanje: može li popularna kultura biti dio književnosti? Kako bi stvari bile pojašnjene, krenimo s osnovnom školom. Po najjednostavnijoj definiciji književnost se dijeli na poeziju, prozu i dramu. Poezija je, ili su nas bar tako učili, najviši oblik pismenosti. Stoga, književnicima koji nemaju dara ili afiniteta za komponovanje treba ukazati na nekoliko činjenica. Ono što Bob Dilan pjeva, sastavljači antologija savremene američke književnosti i kreatori lektire u SAD odavno su proglasili poezijom. Učiniti tako nešto za naše kantautore još nosi rizik sukoba sa zagovornicima konzervativnijeg shvatanja literature. Takav rizik nosila je "Antologija srpske poezije (1847 - 2000)" Nenada Grujičića. Doduše, tu nije zastupljen Goran Bregović, ali jeste Duško Trifunović, čovjek koji je napisao neke od najljepših stihova "Bijelog dugmeta". Neki s više, a neki s manje pjesama, rame uz rame s najboljim srpskim pjesnicima u pomenutoj antologiji zastupljeni su: Arsen Dedić, Đorđe Balašević, Bora Đorđević, Branimir - Džoni Štulić, Milan Mladenović i, pazite čuda, goreprozvani Momčilo Bajagić Bajaga. Da li je presedan da pjesme postaju antologijske, a da nisu prethodno objavljene u nekoj knjizi? Ako obrnemo redoslijed, možemo li nabrojati koliko je u posljednjih pola vijeka komponovano pjesama Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja, Alekse Šantića, Laze Kostića itd. Da ne spominjemo Šekspira, koji je u svoje vrijeme bio poznat kao glumac, ili Molijera, koji je umro na sceni, samo primjeri iz naše poetske tradicije, ovaj put, idu u prilog švedskoj akademiji. Dodijelivši nagradu Bobu Dilanu, ova institucija je, dakle, konačno postavila validnom tezu da niti jedna umjetnost, pa ni književnost, ne živi sama za sebe. Što se tiče toga da li je ovog momenta Dilan bio najzaslužniji da dobije "Nobela", tu Nobelovom komitetu nije vjerovao čak ni Ernest Hemingvej. Bar je tako tvrdio kada je sam postao laureat. Jedno je sigurno; Nobelovu nagradu za književnost u tekućoj godini dobio je najuticajniji i "najčitaniji" književnik današnjice.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.