Punih 11 godina prepliću se razne intrige, ispredaju priče (više ili manje istinite), postavljaju pitanja, mahom bez odgovora, o radu Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH.
Shvatljivo, djelovanje OSA BiH je, poput aktivnosti i svih srodnih obavještajnih službi u Evropi i svijetu, operativno zaštićeno, potpuno zatvoreno, naprosto nedokučivo običnom smrtniku.
Vratimo li se malo u prošlost, sjetićemo se kakva je rovovska politička borba, uz pomoć odsudnog međunarodnog intervencionizma, vođena za formiranje državne službe i ukidanje entitetskih: Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOSS) i Obavještajno-bezbjednosne službe (OBS) RS. Pogotovo jer su i jedna i druga vukle teške recidive nasljednica "čuvenog" AID-a, odnosno DB-a, ratnih tajnih službi kojima se pripisivalo sve i svašta.
U međuvremenu, s godinama, stranci su nas pokušavali ubijediti da je reforma obavještajne službe, uz reformu odbrane, najznačajnija, odnosno najbolje izvedena reformska operacija u postdejtonskoj BiH.
I s ovim bismo se mogli složiti, ali samo donekle. Reforma odbrane jeste možda najuspješniji projekat pokazivanja mogućnosti suživota kroz zajedničko zaživljavanje vojnih struktura nekada suprotstavljenih entitetskih i (polu)nacionalnih oružanih snaga. Veliku je tu ulogu odigrao često osporavani i isto tako često hvaljeni Amerikanac Rafi Gregorijan.
Danas, kada sa shvatljivom dozom opreza nervozno iščekujemo kada će se i gdje desiti naredni teroristički akt na teritoriji BiH, ključno pitanje koje možemo sebi, a i međunarodnoj zajednici postaviti, jeste koliko je OSA, zapravo, kapacitirana? Koliko je sposobna odgovoriti na terorističke prijetnje i odsudno štititi državu, njene institucije i građane? Da li je služba ikada do kraja depolitizirana, kakvi kadrovi rade, može li se ophrvati recidivima prošlosti, pogotovo onima kojima ovakvo stanje, nesumnjivo, odgovara?
Sve i jedno od ovih pitanja ima svoju težinu ako znamo da, u ovom trenutku, jedino institucionalno tijelo koje ima kakve-takve ingerencije nad radom OSA je zajednička parlamentarna komisija za nadzor. I tu je kraj priče. Sve drugo je politika. Politika imenuje obavještajna rukovodstva, politika se davno uselila i u ovu komisiju i iz nje ne namjerava izaći. Samo da nam svima skupa to ne izađe na nos.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.