Pet je do dvanaest da se pozabavimo populacionom politikom. Jeste da nam nije još zvanična, ali to ne znači da je ne možemo, na sve moguće načine, "razapeti"! Jer, tamo gdje je najtanje, najlakše i puca, a grad Banjaluka je, čini se, spreman da taj šav bude upravo na najmlađima, najnježnijima i onima koji najviše trebaju pomoć i podršku, svih nas.
Pred odbornicima će sutra, crno na bijelo, biti inicijativa da se ubuduće za vrtićke subvencije, kojima je pokriveno 476 djece, godišnje prestane izdvajati 400.000 maraka. Olakšice za sve one koji su odlučili da će upravo novim životima prkositi poražavajućoj demografskoj slici na tankom su ledu, pa bi eventualno izglasavanje ove mjere značilo da bi radnička plata bila taman dostatna za vrtić.
Indirektno bi tako gradski budžet pojačali potanki roditeljski novčanici, vjerovatno vođeni mišlju da su djeca budućnost i da, uprkos svim nedaćama i nerijetko olako nametnutim društvenim obavezama i dužnostima s kojima se svakodnevno suočavaju, treba raditi na natalitetu i zaustaviti bijelu kugu.
Promisliće "gradski sinovi", vjerujem, dobro prije nego podignu ruku. Ili će to biti tek nehajan zamah, kao da dižu čašicu ili se hvataju u kolo na nekom narodnom veselju, odlučujući o sudbini mnogih kojima odavno nije do igara?! A sve manje imaju i hljeba...
Pitam se hoće li ih ikad zaboljeti ta ista ruku koju će podići sutra i kako će nakon toga pogledati u oči roditeljima iz višečlanih porodica, koji imaju tu (ne)sreću da ujutro poljube dijete na vratima vrtića. Na to koliko često zaboravljamo da djeca nisu samo dio društva, neki JMBG, broj kartona u ladici ambulante ili vrtićkoj arhivi, već ravnopravni članovi zajednice i neke buduće vođe, ljekari, učitelji, tek ne želim da podsjećam. Valjda će odbornici grada Banjaluka, kad sutra, spremajući se za izglasavanje, kanu parfem na ruku, dobro promisliti koliko će i kako mirisati u vazduhu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.