Možete li se sjetiti deset visokih funkcionera koji su u nekoliko proteklih godina okovani lisicama zbog milionskog kriminala? Ili makar pet? Ne pada vam na pamet nijedan primjer? Ni meni.
Dakle, ili imamo poštene ministre, načelnike, direktore i ostale rukovodioce, ili ih niko i ne istražuje.
Ili, budimo najrealniji, policijske agencije, tužilaštva i sudovi ne smiju da se bave krupnijim ribama. Možda i ne stižu, jer su pretrpani poslom na pronalasku dva-tri džointa.
Svi znamo da je lopovluk kod nas jedno od najprofitabilnijih "zanimanja". I da bi narod živio neuporedivo bolje da se tenderi ne namještaju, da se ne zapošljava preko štele, da posao ne dobijaju podobni, već stručni.
To, izgleda, ne vidi samo naše pravosuđe, iz kojeg svake godine dolazi ista slika. Dižu se optužnice, sudi se sitnim ribama, a krupne, ako i budu upecane na malu policijsku udicu, često bivaju oslobođene.
Ili odrobijaju mizernu kaznu u odnosu na bogatstvo koje su zgrnuli. Statistika pokazuje da su na nivou bh. pravosuđa u prvoj polovini prošle godine podignute 34, a potvrđene 43 optužnice.
Istovremeno, u najnovijem izvještaju Evropske komisije o BiH piše da je broj predmeta finansijskog kriminala i političke korupcije u 2017. povećan u odnosu na prethodnu godinu, ali i dalje, kao i 2016, nema osuda u predmetima visoke političke korupcije.
Optužnice, koje s vremena na vrijeme obuhvate one koji su na visokim funkcijama, okončaju se, često, zatvorskim kaznama koje im omogućavaju da se ponovo bave politikom. Da vedre i oblače. Da odlučuju o našim sudbinama. Da se podsmijavaju narodu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.