I da do kraja karijere ne osvoji više nijedan turnir (mada je u to, ako se uzme u ozbir kako danas igra, u domenu nemogućeg), Marin Čilić se upisao u istoriju svjetskog tenisa.
San svakog tenisera je da bar jednom podigne grend slem trofej, a momak rođen u Međugorju to je uspio, i to na kakav način. Na najvećoj teniskoj sceni i pred očima cijelog svijeta u Njujorku pokazao je atomski tenis i bez ikakve sumnje sasvim zasluženo ušao u odabrano društvo grend slem šampiona. Podigao je Čilić visoko trofej US opena i proslavio zemlju za koju igra, ali i onu u kojoj je rođen. Slavi Hrvatska sportistu koji im je donio veliku radost, ali ništa manje nisu sretni i ponosni u BiH.
Iako je tamo igrao pod zastavom Hrvatske, a ne BiH, Marinu se nema šta zamjeriti, osim čestitati na velikom rezultatu kojeg je strpljivim i predanim radom i više nego zaslužio.
Ipak, ostaje žal što nije bilo više sluha i pameti da se ovakav talenat zadrži i da svijetom pronosi ime zemlje u kojoj je rođen. Naravno, sada će se svi sjatiti da se uslikaju sa šampionom, da kažu kako su oni znali da će od njega nešto biti, doći će i koja velika faca da se uslika sa njim i tako redom, ali treba i da nas bude sram što je donedavno taj isti momak u potrazi za podrškom dolazio pred zaključana vrata i što ju je našao u susjednoj zemlji.
Kažu da tada nije bilo novca da se Marinu pomogne u njegovom teniskom razvoju, a svjedoci smo da se pare bacaju na svakom koraku i za razne nebulozne projekte i gluposti. Svojevremeno su i za Edina Džeku govorili da od njega neće biti ništa, a gledajte gdje je sad. Sad je svima drago što je Džeko iz BiH. Ta ista greška ponovljena je i sa Marinom. Ko zna zašto je ovo dobro. Možda se na ovom primjeru nekom nadležnom konačno upali lampica da koju paricu usmjeri na sport jer talenata, to je svima već jasno, imamo, pa da već naredne godine, recimo, Damir Džumhur uđe u istoriju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.