Nije prošlo ni šest mjeseci otkad su katastrofalne poplave za sobom ostavile pustoš u velikom broju gradova i opština, a priroda je nastavila da se igra sa sudbinama i ranije pogođenog stanovništva.
Prije nekoliko dana pojedinim porodicama voda je sve "progutala" 13. put ove godine. Kada čovjek pomisli kako je tim ljudima, ne može da se ne potrese.
Potop, kakav se u nekim lokalnim zajednicama bilježi bar jednom u nekoliko mjeseci, "proizvodi" izbjeglice bez rata i beskućnike koji imaju kuće.
Vapaji onih čija je imovina uništena ili oštećena u maju daleko su se čuli i pomoć je počela da pristiže sa svih strana. Činilo se da će BiH biti obnovljena u rekordnom roku.
Bila su prestala prepucavanja ko je čiji i ko se na koji način moli Bogu. To nam je svima, koji racionalno razmišljamo, ulilo nadu u bolju budućnost, te da ćemo, zajedničkim snagama, sanirati sve ono što je voda odnijela i mulj prekrio.
Dobrom dijelu stanovništva vlast i humani ljudi pružili su ruku spasa. Ali ništa, ili gotovo ništa nije urađeno da se ubuduće preduhitri scenario kakav smo imali prije nešto više od pet mjeseci.
Cazin, Sanski Most, Prijedor, Kostajnica te Kozarska Dubica samo su neki od gradova čiji su stanovnici tokom protekle sedmice ponovo pretrpjeli štetu. Oštećena su i materijalna dobra od javnog značaja, poput puteva i mostova.
Shvatili smo da nam priroda nije naklonjena, ali oni koji upravljaju našim novcem nisu naučili lekciju. Da je u prevenciju uloženo onoliko novca koliko je u četvrtak i petak "odnijela" voda, dio ucvijeljenih ljudi sigurno ne bi sebi postavio pitanje: "Bože, ima li te?!"
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.