Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine objavila je netačne rezultate popisa stanovništva, domaćinstava i stanova i oko 200.000 ljudi koji ne žive u BiH uvrstila u konačan broj stanovnika.
Jednim potezom pera, naoštrenog u centrali HDZ-a, ljudi koji žive, rade, školuju se i plaćaju poreze po zemljama Evrope postali su stalni stanovnici Bosne i Hercegovine, iako u njoj provedu otprilike petnaestak dana godišnje.
Glupo bi bilo odreći se tih ljudi, ali je nelogično, besmisleno, pa ako hoćete i smiješno da oni budu proglašeni stalnim stanovnicima, da uđu u zvanične statistike i da se na osnovu njih oko 200.000 nerezidenata rade istraživanja, prave strategije i sprovode planovi.
Od popisa, kako je krenuo još tamo negdje 2010. godine, nije se moglo ništa ni očekivati osim da će izazvati podjele, podmetanja i da će služiti isključivo za prepucavanja po etničkoj liniji.
Već tada se vidjelo da će se stručno, statističko i isključivo tehničko pitanje pretvoriti u političko i da uopšte neće biti bitno koliko ima obrazovanih, zaposlenih, pismenih, starih, mladih, žena, djece, već da će ključno biti ko je većina, koliko ima Srba, Hrvata i Bošnjaka.
Pored Dragana Čovića, lidera HDZ-a, koji već decenijama širi optimizam, smješka se po BiH, priča o neophodnosti dogovora, razgovora i saradnje, glavni krivac za novonastalu situaciju je SNSD, koji je 2012. godine dozvolio da bude usvojen zakon kojim se omogućava da jedan čovjek, ma ko god da je, odlučuje o programu za obradu podataka.
Kao što su tih godina insistirali na tome da poslije popisa 2013. godine, rezultati iz 1991. godine odlaze u prošlost, tako su mogli insistirati i na tome da bez dogovora i potpisa na srpskom, hrvatskom i jeziku bošnjačkog naroda nema ni programa ni objavljivanja rezultata, pa makar ih nikad i ne objavili, što je, ubijeđen sam, bolje od ovoga što danas imamo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.