Jako je mali broj onih koji su mogli da povjeruju u to da će bh. štediše čiji je novac prije rata u bivšoj Jugoslaviji ostao zarobljen na računima slovenačke Ljubljanske i Invest banke iz Srbije ikada dočekati dan pravde.
U to da će ikada svoju mukom sticanu ušteđevinu iz ovih banaka dobiti, odavno je prestao da vjeruje i veliki broj samih štediša. Ogorčeni zbog učinjene im nepravde, sve veći broj njih se zatvorio u kuće, živeći od malih penzija, prikovani uz televizore, ojađeni i uglavnom sami.
Kroz niz godina oni su postajali ljudi na koje se kao na poluludake na ulici pokazuje prstom i o kojima se po komšiluku priča kako su "zaboga malo otišli na živcima od kada im je propala mukom sticana štednja u Ljubljanskoj banci".
Vrijeme je prolazilo, agonija je trajala, a pravde za štediše nije bilo ni na vidiku. Slovenija i Srbija su im u poslijeratnom periodu osporile svako pravo na ušteđeni novac, a sporovi koje su njihovi zastupnici za povrat ovog novca vodili pred sudovima postali su beskrajni.
I tako prođoše 23 godine, a zastupnici onih najupornijih i neumoljivih bh. štediša koji nisu digli ruke od prava na povrat svog novca stigoše i do krajnje instance za odbranu prava u Evropi, u sam Strazbur!
A tamo, u Evropskom sudu za ljudska prava se desilo nešto što javnost regije smatra omanjim čudom. Sud u Strazburu nalaže Sloveniji i Srbiji da moraju isplatiti godinama diskriminisane bh. štediše, i to sve po pravdi i slovu zakona, sav ušteđeni novac sa pripadajućim zateznim kamata.
Desila se presuda koje je mnoge odgovorne u Sloveniji i Srbiji iz stojećeg sasjekla u sjedeći stav. Desila se presuda zbog koje su mnoge bh. štediše ovih dana popile lijek za srce. Desila se pravda zbog koje su mnogi ovih dana u BiH pomisli da ona ipak postoji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.