Ruku na srce, ali moramo se sasvim prirodno pomiriti s činjenicom da mentalni sklop prosječnog ovdašnjeg čovjeka nikada nije bio naklonjen preduzetništvu.
Naprosto, nismo od onih koji se mogu pohvaliti značajnim brojem ljudi od poslovne inicijative ili, u slobodnom prevodu rečeno, pojedinaca spremnih da životne okolnosti preuzmu u svoje ruke i stvore radno mjesto za sebe, ali i za drugoga.
Od prapočetaka postojanja činoviničkog aparata u BiH mnogima je bila i ostala jedina ambicija da postanu dio istog. I apsolutno ništa manje ni više, već samo to. Činovnik.
Ipak, kao što svako pravilo ima izuzetaka, tako se, kao izuzetak postojanju javne struje zapošljavanja, u vremenima nakon ratnih dešavanja probudio duh onih pojedinaca koji nisu željeli provesti decenije u redovima na biroima za zapošljavanje očekujući posao. Upravo su oni postajali sloj novih preduzetnika, onih koji su nagovijestili da i mi u sve većoj mjeri ipak imamo ono što se zove "kvaka za biznis".
I rodila se klasa te male privrede. Hiljade pekara, mesnica, zanatskih radnji, malih fabričkih pogona, koji su proteklih godina vrijedno radili, plaćali poreze i hranili državni aparat.
Međutim, uprkos činjenici da je mala privreda kao takva nastala i našla svoj račun da postoji, država se nikada na pravi način nije potrudila da joj olakša posao već ju je nemilice izlagala novim izdacima i pritiscima.
Upravo takav odnos vlasti u kombinaciji s kriznim ekonomskim uslovima je kumovao zvaničnoj cifri Centralne banke BiH, prema kojoj je proteklih pet godina nivo podignutih preduzetničkih kredita građana pao za 67 miliona KM.
Ove brojke su posljednji bilans stanja preduzetničke inicijative kod nas. One su nezavidne i nažalost imaju tendenciju ka gorem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.