Punih osam godina čekali smo novi, ali iznimno značajni evropski iskorak bez kojeg bismo, i u doslovnom i u prenesenom značenju, ubrzo (p)ostali malo balkansko ostrvo, evropska crna rupa bez neke vidljive perspektive.
Sjećamo se toga kao da je bilo jučer. U prisustvu evropskih zvanica, među kojima su bili Havijer Solana i Oli Ren, tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić 16. juna 2008. stavio je potpis na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU (SSP), što je bila prva ugovorna obaveza prema Briselu.
I od tada, od tog trenutka traje evropska stagnacija BiH. Osam godina čitava je vječnost, 2.920 dana koje su naši političari tek tako bacili niz vjetar. Mnogi, dabome, i namjerno. U tih osam godina naši životi pretvorili su se u depresiju. U čisto preživljavanje. U misiju sređivanja papira za odlazak daleko.
U tih osam godina naši novčanici su se napola smanjili, ali je mnogostruko povećana vještački izazvana napetost u kojoj nas političari, evo, drže i danas.
I onda konačno, što zbog iznenadne (ali dugo planirane) diplomatske ofanzive Londona i Berlina (koji su preuzeli neku vrstu supervizorstva nad BiH), što zbog aktiviranja određenih hipoteka koje su preteško breme za pojedince iz političkog establišmenta, došao je i taj trenutak evropskog iskoraka.
Naime, već sedmicama smo ubjeđivani da će država 15. februara predati kredibilnu aplikaciju za članstvo u EU, u šta je, budimo iskreni, malo ko vjerovao, znajući da se, zapravo, ništa specijalno ne dešava na planu ispunjavanja ključnih uslova da bi aplikacija i bila kredibilna.
Mehanizam koordinacije, taj trn u oku sve ijedne političke opcije u BiH, i dalje je štekao. A onda, iznenada, u medije je procurilo da su predstavnici vlasti zapravo još prije petnaestak dana dogovorili i potpisali ovu obavezu, koja je, na koncu, objavljena i u "Službenom glasniku BiH".
Ako ćemo biti normalni, ako ćemo biti odgovorni prema budućnosti i svojoj djeci, onda ćemo reći da je ovo sjajna vijest za državu, za sve nas, za bolju i normalniju budućnost i mogućnost perspektive bez bježanije i ispaljivanja ka Kanadi ili Novom Zelandu!
Zašto je mehanizam tajno usvojen, da li je to urađeno zbog procjene da je nemoguće udovoljiti svima i da je to jedini mogući način - pitanje je za neke druge analize, i po mom dubokom uvjerenju - u ovom momentu nebitno!
A lideri SDP-a, DF-a i svih drugih političkih opcija koji sada liju krokodilske suze i gase vatru kerozinom, takmičeći se ko će ovaj čin više popljuvati, neka se dobro pogledaju u ogledalo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.