Ako se u našoj državi ne poštuju ni zakoni, zašto bi se onda poštovalo ono što ne stoji u zakonu? Zašto bi se onda poslodavac odrekao profita zato što mu radnici rade na otvorenom na enormno visokim temperaturama, ako ne mora, a ne mora - i neće.
Baš zato što našim zakonskim propisima pitanje rada na otvorenom uopšte nije definisano, uzalud su apeli nadležnih da poslodavci obrate pažnju i na ekstremno visokim temperaturama zaštite radnike.
Svjedoci smo da su rijetki oni koji su zdravlje uposlenika stavili iznad ličnih interesa, pa su takvi slučajevi bili čak i medijski propraćeni.
Da su apeli iz nadležnog ministarstva upućivani - jesu, ali da nisu imali mnogo odjeka svjedoci smo svakodnevno, i to u svakom kutku RS.
Radnici su, bez obzira na uslove, uredno obavljali poslove na gradilištima, cestama, u pekarama i raznim drugim radnim mjestima na kojima su uslovi rada na previsokim temperaturama - neizdrživi.
U našem zakonodavstvu iz područja zaštite na radu nisu propisani minimalni zahtjevi u pogledu uslova rada radnika na otvorenom u nepovoljnim mikroklimatskim uslovima, koje bi poslodavci trebalo da osiguraju u cilju zaštite zdravlja i bezbjednosti radnika na radu.
Jedino je propisana "mogućnost preraspodjele radnog vremena", pa zbog svega toga, i kada bi inspektori uočili radnike koji rade u takvim klimatskim uslovima, praktično nemaju nikakav osnov da kazne takvog poslodavca.
Sve dok se zakonski ne definišu odredbe kojima bi na visokim temperaturama poslodavci bili dužni obustaviti rad na otvorenom, inspekciji ostaje isto što i nadležnom ministarstvu - da apeluje na poslodavce da budu blagonaklonjeni prema radnicima, bar dok ne prođu ljetne vreline.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.