Imali smo nešto nalik djetinjstvu… Rat nam je oduzeo dječju radost i smijeh, uništio živote, ali smo se beskrajno radovali školi, časovima, zajedničkim užinama, pjesmicama, peticama, pa i jedinicama…
Zbilja, u nekim kasnijim godinama čovjek spozna da je od kolijevke do groba najljepše baš đačko doba! Da možeš da živiš hiljadu godina, sve bi ih dao za samo jedan dan onog druženja, bezbrižnost, dječju sigurnost koju nudi školska klupa. Roditelji su tu da brinu, a naše je da budemo siti i da naučimo kako u životu biti čovjek.
Nego, brinem se čega će se sjećati današnje generacije. U vremenu kada naučnici NASA hodaju po Mjesecu, kada se svijet razvija brzinom koju i stručnjaci teško mogu da prate, u BiH četiri odsto djece nikada ne vidi školske klupe, 32 odsto osnovaca se ne upisuje u srednju školu!
Razlog? Tek je jedan jak - teška materijalna situacija!
Međutim, istraživanja u okviru projekta "Zadržavanje i zapošljavanje mladih u BiH", koja finansira Vlada Kraljevine Španije, pokazuju da su razlozi neškolovanja i ti što mališani najčešće nemaju podršku roditelja, ili su tek što su zakoračili u život uspjeli da izgube volju za školovajnem ili su se upisali u policijski registar maloljetnih prestupnka.
Nadležni kao da žele da se opravdaju, pa kažu da u školu najčešće ne idu mali Romi ili djeca ometena u razvoju. Pa čiji su oni? Gledamo isto nebo, volimo iste stvari, imamo iste probleme! Ljudi smo!
Državi kao da nije stalo, kao da je digla ruke od nas. Za nas više ne može da se kaže ni da smo pali s Marsa! Bravo za naciju!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.