Nakon teške rudarske nesreće u jami Raspotočje ponovo se pojavio veliki upitnik u vezi s bezbjednošću rudara u BiH, jer rudarske nesreće nisu rijetkost.
Iznenadno urušavanje velikih količina stijena u podzemnim prostorijama jame u Zenici za manje od minut u crno je zavilo pet porodica i nametnulo zadatak kontrolnim organima - da utvrde ko je kriv za ovu tragediju.
Da li je nesreća ovakvih razmjera morala da se dogodi ili je, pak, zakazao ljudski faktor, moraće se utvrditi, kako zbog ožalošćenih Zeničana, tako i zbog svih onih kojima se i danas na radnom mjestu bijele samo zubi.
Rudarima je svakog radnog dana glava u torbi, jer se, htjeli to nadležni priznati ili ne, njihova bezbjednost ne može ni porediti sa stanjem u bogatijim državama.
Dok u svijetu postoje instrumenti za upozorenje na rano otkrivanje gorskih udara, mi ih, očekivano, nemamo, iako imamo područja za koja se oduvijek zna da su opasna koliko i bure baruta.
O uređajima, koje moderne zemlje imaju i koriste prilikom spasavanja u ovakvim dramatičnim situacijama, suvišno je i govoriti.
Bolje je da rudnike i nemamo, nego da oni budu groblja. Nema tih miliona ni milijardi koje vrijede koliko jedan ljudski život.
Budu li se i dalje ovakvi nemili događaji posmatrali kao izuzeci, niko ne može da garantuje da se sličan scenario ponovo neće dogoditi.
Zaštita radnika na radu mora biti prioritet svih poslodavaca, koji zbog profita ne smiju stavljati ničiji život na kocku.
Pred inspektorima, policijom i ostalim nadležnim institucijama je bitan zadatak - da "pročešljaju" sve rudnike, te da na vrata onih koji ne zadovoljavaju bezbjednosne standarde okače debeo katanac.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.