Petar, trogodišnji sin mog prijatelja, pitao me je da li znam u čemu je razlika između pauka i mrava, a onda na moj zbunjeni izraz lica i netačan odgovor, kaže da, između ostalog, pauk ima osam nogu, a mrav šest.
Iako ima samo tri godine, on pokazuje nevjerovatnu ljubav prema životinjama, a roditelji i tetka mu zbog znatiželje moraju čitati ne slikovnice, nego deblje knjige.
Tako je nedavno otišao Petar u dječju biblioteku i kada mu je bibliotekarka ponudila knjige vezane za njegov uzrast, on je odlučno kazao da je došao da uzme knjige o mekušcima i zglavkarima.
I dok sam bila oduševljena Petrovim znanjem i već ga vidjela odraslog kao doktora bioloških nauka, u isto vrijeme sam bila zabrinuta kako će ga prihvatiti u školi i što je važno u društvu koje je puno anomalija i u kojem se često čuje "nađi štelu", "nije bitna diploma, već stranka", "ne prolaze pametni, već uporni" i slično.
Nije tačno da su đaci samo opsjednuti Facebookom i Googlom kao enciklopedijom, već u njima postoje razni talenti koje treba pravilno usmjeriti i dati podrušku.
Na prijemu koji je u Vladi RS organizovan za 396 najboljih učenika nizale su se mudre izjave mladih talenata, a osnovci su govorili da im nije teško da dnevno po nekoliko sati vježbaju zadatke iz fizike, matematike, sviraju violinu, pišu pjesme i slično.
Iako su neki tek u nižim razredima osnovne škole, nanizali su brojne medalje, a putovanja na takmičenja i kupovinu literature ili instrumenata većinom finansiraju roditelji iz ionako skromnih džepova.
Mnogo je talentovane djece u BiH, a tužno je što kad odrastu i završe škole, obijaju pragove biroa ili odlaze u inostranstvo.
Porazno je što još ima đaka koji, zbog neimaštine, uče uz jednu sijalicu i liježu gladni, a optimistično što su talentovana djeca u BiH puna optimizma i velikih planova.
Zar i mi odrasli, a posebno oni nadležni, ne bi trebalo da učinimo mudar potez, uložimo u naše mlade što više možemo i time u bolju budućnost svih?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.