Nezavisni stav

Šamar za šamarom voljenom klubu

Goran Karać
Goran Karać

Fudbalski klub Borac je za šest mjeseci dva puta dobio po prstima za jednu te istu stvar - divljanje navijača i lošu organizaciju meča.

Dva puta po 10.000 KM i ukupno devet mečeva bez publike dodatno će opustošiti ionako praznu kasu ovog premijerligaša, ali od ovoga više boli nova sramota koju je doživio klub slavnog imena.

Pare će se već nekako naći, suspenzija će isteći, ali ovi navijački šamari još dugo će da bride. Svima je poznato da je regionalna liga u fudbalu suluda i opasna ideja upravo zbog navijača i da ona vjerovatno još dugo neće biti realizovana. A kako i bi kad na sportske teren u ulozi navijača dolaze i oni koji su tu da ispolje svoje frustracije i ubiju dosadu, a ne zbog sporta i fudbala?

"Sve dok Vrbas Banjalukom teče, Borac, Borac, Borac živjeće", kaže himna ovog kluba.

Da, preživjeće Borac sve ovo, ali kako? Izudaran i osramoćen od onih koji se kunu u njegov grb i busaju u prsa kako će uvijek biti uz njega. I jesu uz njega. Dio njih ga bodri pjesmom i bezrezervnom podrškom onako kako to istinski navijači rade, ali tu je i jedan dio koji to čini  kamenicama, lomljenjem stolica i divljačkim ponašanjem.

U svakom žitu ima kukolja, reći će vječiti optimisti, ali ovaj kukolj je toliko uzeo maha da je onog "jestivog" dijela sve manje.

Nije tajna da klub sam ne može da se izbori s ovim problemom, koji ne muči samo Borac nego i ostale fudbalske kolektive u BiH, i da država treba da uradio svoj dio posla, ali to nikako da dočekamo, a kako stvari stoje ni nećemo u dogledno vrijeme. Do tada, klubovi u budžet obavezno uplanirajte dio sredstava za kazne, a sudije i ostali na utakmicu obavezno sa šljemom na glavu.

Izdvojeno
Najčitanije